Zornice

    Advent kao početak crkvene godine i predbožićno vrijeme zahtjevno je jer u njemu ima dana posta, tj. odricanja od hrane, dana nemrsa, tj. dana kad se ne jede meso,a nekoć je nemrs bio u sve radne dane adventa. 
I mise zornice imaju pokornički značaj, jer valja ustati vrlo rano da se stigne u crkvu. Predstavljaju stoga neki oblik četverotjednog trajnog odricanja od sna. 
Svoj početak imaju još u srednjem vijeku. Drugi narodi, pa ni slavenski, nisu našli za te rane mise, odjevene u čar i tegobe zime, vlastito ime već ih nazivaju latinskim imenom Rorate. Slaveći te mise narod je stvorio osobite adventske pjesme. I one su plod hrvatskog vjerničkog duha, bogate sadržajem, jer prepjevaju proročanstva biblijskih proroka o Kristovom dolasku, a napose ulogu Djevice Marije nazivajući je najljepšim imenima zbog njezine majčinske uloge u Isusovom dolasku. Isusova majka je uz pokornika sv. Ivana Krstitelja glavna osoba koju Crkva predstavlja kao vodiča u božićnoj pripravi. Ona ukazuje da za Božić Bog dolazi čovjeku ali da i Bog očekuje čovjekov dolazak. Tako je primjer za pun doživljaj Božjeg došašća, ali je i sama postala došašće ljudima. 

Božićna slama

    Slama razbacana po sobi ili na božićnom stolu dio je tradicionalnoga božićnog ugođaja. U kuću se unosi na Badnju večer, a posebno joj se vesele djeca, jer u kutu sobe gdje je razasuta, često prespavaju Badnju večer. Slama vjerojatno simbolizira novorođenog Isusa koji se rodio u štalici i ležao u jaslicama.Tijekom večere slama je i predmet gatanja. I danas u modernim stanovima ona se nađe ispod stolnjaka pa tko izvuče dulju slamku – dulje će živjeti, kažu narodna vjerovanja. Slama se iz kuće iznosi na treći dan Božića ponegdje i za Sveta tri kralja i stavlja pod voćke uz vjerovanje da je to blagoslov koji će osigurati rodnost iduće godine.

Jaslice

    Običaj da se u doba božićnih blagdana načine božićne jaslice, u kršćanskom je svijetu poznat stoljećima. Narodna predaja, vjerodostojnost koje potvrđuju pouzdani crkveno – povijesni izvori, kazuju da se božićne jaslice uređuju više od 600 godina. Zapisi spominju da korijene uvođenju ovog običaja valja tražiti u 1223. godini. Sveti Franjo Asiški tada je, u Greciju, potaknuo taj običaj među kršćanima. Na tu pomisao došao je čitajući Sveto pismo koje kaže: „I rodi Marija sina svojega prvenca i povi ga u pelenice i metnu u jaslice, jer im nije bilo mjesta u gostionici.“ (Lk 2,7)

Božićno drvce

    Premda je kićenje božićnog drvca star običaj, u hrvatskim krajevima on nije bio raširen sve do sredine 19. stoljeća, uglavnom pod utjecajem njemačke tradicije. Bez obzira na to što kićenje drvca nije bilo rašireno, domovi su se prije svejedno na Badnjak kitili cvijećem i plodovima,  posebno zelenilom. Kićenje su najčešće obavljala djeca.

Isprva su se kitila bjelogorična stabla, a poslije zimzelena. Kitilo se voćem, najčešće jabukama, šljivama i kruškama te raznim slasticama i ukrasima izrađenim od papira. Čest su i lijep ukras bili pozlaćeni orasi i lješnjaci kojima se kitilo drvce, a najčešće su se postavljale svijeće, simboli nade i božanstva. Poslije su se postavljali i komadići vate, voska ili papira koji su simbolizirali snijeg na drvcu i tako ga ukrašavali. Danas možemo kupiti različite gotove ukrase i lampice koji će zadovoljiti i najprofinjenije ukuse.

Polnoćka

     U doživljaju Božića važno mjesto zauzima misa polnoćka. Noćni ugođaj, tople božićne melodije, prigodne jaslice s borovima, sve to privlači mnoštvo na polnoćku, a crkve su te noći pune kao nikada u godini. Sav svijet te svete noći zajedno s prirodom kliče od radosti. Ljudi osjećaju da je malo dijete dalo smisao ovoj povijesti.

    U Lukinu evanđelju čita se svečani navještaj Isusova rođenja. Izvještaj o pastirima i Kraljevima koji dolaze kako bi se poklonili i darivali novorođenog Kralja, podsjeća na lijepi običaj darivanja, vezan uz Božić i ovo vrijeme. Kada se to čini u obitelji, doživljaj je potpuniji i bogatiji. Smisao Božića je u zajedništvu, jer nema ništa tužnije od osjećaja usamljenosti dok se slavi Božić.

ZA VAS PRONAŠLI MALI NOVINARI