Koliko je voljela svoj Gornji grad i školu u kojoj je radila, govori njezina monografija o križevačkom Gornjem gradu iz 2003. i knjige Zlatne ruke Križevaca – Hrvatski radiša iz 2007., Naš Gornji grad iz 2009. i Križevačka djevojačka straža iz 2013. te njezina zbirka gornjogradskih “štikleca” iz 2008. nazvana “Život treba shvatiti kao komediju”, ali prije svega knjiga “Sto i peti rođendan školske zgrade” koju je tim povodom izdala 2006. godine u čast školi.

Bila je glavna urednica i lektorica školskog lista “Izvor” koji izlazi već skoro šezdeset godina, pa je tako 2008. godine objavila knjigu “50 godina Izvora” u kojoj je objavljen “samo dio riznice izričaja mladih autora koji su toplinom, iskrenošću, maštovitošću i talentom izrazili svoje osjećaje i dojmove što ih život nosi u virtualnom svijetu”, kako je istaknula u uvodu knjige. U toj knjizi nalaze se ponajbolji literarni, likovni i novinarski radovi učenika sve od 1957. do 2008. godine.

Kao stroga profesorica hrvatskoga jezika, svoj rad bazirala je uglavnom na gramatici, uvijek ističući kako moramo znati pravilno govoriti, izražavati se i znati svaku definiciju toga područja. To se potvrdilo na obljetnici “male mature” gdje smo nakon nekoliko godina, kao bivši učenici te škole komentirali kako znamo napamet skoro sve nastavke, akcente i sintaktičke definicije i termine.

Kao križevačka gornjograđanka njegovala je kajkavski dijalekt i “pesjački” govor, pa je nerijetko tim izričajem i predavala, često puta nasmijavši nas do suza, ali nas je na taj način zapravo učila da ne zaboravimo i da se ne sramimo svog križevačkog govora.
I dan-danas sjećamo se njenih kajkavskih izraza, pošalica i poštapalica koje je redovito koristila, a mnogima od nas ukorijenila u vokabular.

Profesorica “bez dlake na jeziku” ili “ona kojoj nitko ništa ne može” kako smo ju ponekad znali ogovarati bila je i ostala svojevrsni zaštitni znak Gornjeg grada i “Modeca”, ponekad strah i trepet, upravo kao što je to i osobina učitelja starog kova.
Zahvaljujući tome, u nas je usadila (straho)poštovanje prema drugima, osobito starijima, nastavnicima, učila nas ponašanju, izražavanju, odijevanju u školi i mnogim drugim plemenitim osobinama koje možda u to vrijeme više ne bismo dobili da nije bilo profesorice Gverić.

Poštovana profesorice Višnja, vječna Vam hvala i laka Vam križevačka, gornjogradska gruda!

Ozren Bogdanović

izvor: krizevci.info