Već tradicionalno, po šesnaesti puta, zapaženi uspjeh imali su i učenici OŠ Ljubešćica, a najuspješniji bio je učenik šestog razreda Sebastijan Sakač čiju je pjesmu „Puh deklu išče“ stručno ocjenjivačko povjerenstvo u sastavu: dr. sc. Ivo Kalinski, dr. sc. Božica Pažur i prof. dr. Joža Skok, uvrstilo među trideset i jednu najbolju pjesmu recitala. Sebastijanova pjesma objavljena je u zbirci „Črlene čižmice“, a ujedno pripala mu je čast da je podijeli sa zelinskom publikom koja je prepoznala odličnu Sebastijanovu izvedbu tako da su mu nedostajala samo tri glasa za prestižnu nagradu publike koja je, ipak, ostala u rukama domaćina.

Sebastijanu će u knjizi sjećanja zauvijek ostati lijepe uspomene kao što je i sam rekao: “U  Zelini bilo mi je super. Organizacija je bila odlična kao i atmosfera među izvođačima. Recitacije su bile vrlo dobre, a od svih najviše mi se svidjela pjesmica "Oj sim", jer je bila šaljiva. Sve u svemu, to je bilo jedno lijepo iskustvo koje bih rado ponovio.“

U zabavnom dijelu programa učenica sedmog razreda OŠ Ljubešćica Mateja Sakač nasmijala je publiku izvodeći monolog „Baričin tablet“ autorice Sanje Horžić koja je ujedno i Matejina i Sebastijanova mentorica.

Članovi likovne grupe nižih razreda pod vodstvom mentorice učiteljice Božice Šantek  ilustrirali su pjesme iz zbirke, a posebno je istaknut crtež „Puh“ učenika 2. razreda Emanuela Horžića koji je izložen na izložbi dječjih likovnih radova.

Tako se i ove školske godine OŠ Ljubešćica odlično predstavila na velikom zelinskom recitalu pa su tako školi i svim sudionicima dodijeljene prigodne zahvalnice i zbirke pjesama.

Čestitamo malim kajkavcima i likovnjacima i nadamo se sudjelovanju na 37. smotri čiji je natječaj već otvoren kao što je spomenuo,  uvijek humorističan, voditelj Vid Balog. Nema ljepšega nego kada se domaći  ljubeški kaj može podijeliti s ostalim kajkavcima od Molvi do slovenske granice, od Čabra do Međimurja.

Sanja Horžić

Puh deklu išče

Jen puh mladi i debeli

nigdar nie bil veseli.

Nie si mogel deklu najti,

a ciele sele je znal prejti.

Mislil si je kak je lepi,

a drugi kak su slepi

pak ne vidiju da je krasni,

več same kak je tosti i masni.

Hodil je po gruntu kak zmokjeni puran

pak je odlučil v gradu najti si stan

jer v gradu čudaj dekli ima

pak si bu našel nekoju ka mu štima.