Osnovna škola "Ljudevit Gaj" Mihovljan

Veze među neuronima se stalno stvaraju i preslaguju zbog čega roditelji iskustvima mogu izravno utjecati na strukturu dječjeg mozga i integrirani razvoj mozga, bez obzira na njegovu temeljnu strukturu i urođeni temperament.

Ljudski mozak je podijeljen na lijevu i desnu polutku. Te dvije polutke su odvojene i anatomski i funkcionalno. Lijeva strana je centar logike i racionalnosti dok je desna strana specijalizirana za spontanost, osjećaje i osobna sjećanja. S obzirom da je kod djece, posebno one mlađe, dominantnija desna strana, u problematičnim situacijama je potrebno djetetu dozvoliti da pokaže svoje emocije jer su njima ti osjećaji vrlo važni. Stoga kad dijete bude uznemireno pokažite djetetu da ga razumijete i pomozite mu da ispriča što ga je toliko uzrujalo. Kad se dijete smiri, tada možete započeti razgovor i aktivirati njegovu lijevu stranu mozga.

Kao što postoje lijeva i desna strana, tako prema funkcijama možemo razlikovati gornju i donju stranu mozga. Gornji dio je razvijeniji i može nam dati novu perspektivu svijeta oko nas, dok je donja strana mozga primitivnija. U stresnim situacijama ne dopustite da kod vašeg djeteta donji dio mozga preuzme kontrolu, pokušajte pregovarati te osigurajte djetetu što više prilika u kojima može razvijati gornji dio mozga. Roditelji trebaju obratiti pozornost i na to što djeci poručuju vlastitim primjerom jer vaš primjer, bio on dobar ili loš, znatno utječe na to kako će se razvijati gornji dio mozga vaše djece. Ukoliko se dijete počne neprimjereno ponašati (npr.tantrum) najvažnije je da ga ponajprije smirite a nakon toga započnete razgovarati o problemu pozivajući se na logiku i razum.

Mozak se neprestano priprema na budućnost na temelju toga što mu se dogodilo u prošlosti (dobro i loše). Ukoliko djeca pate zbog negativnih iskustava iz prošlosti a da toga nisu ni svjesna, ta pamćenja mogu biti uzrok straha, tuge, nesanice ili nekog drugog poremećaja. Tada je potrebno osvijestiti to pamćenje (bolno iskustvo), pomoći djetetu da integrira prošlost u svoju sadašnjost kako bi uspostavilo kontrolu nad svojim razmišljanjem i ponašanjem. Pri tome možemo koristiti „daljinski upravljač uma“ kojim dijete može u svakom trenutku zaustaviti priču ukoliko mu to izaziva nelagodu. Također pomognite djetetu da se prisjeti nekog događaja koji ga koči kako bi osvijestilo što se dogodilo i kako će se nositi s tim sjećanjima.

Ako zamislimo um kao kotač koji ima svoje središte i svoj rub (gumu), središte je unutrašnje mjesto uma gdje donosimo svoje najbolje odluke dok se na rubovima nalazi sve ono na što obraćamo pozornost (misli, osjećaji, snovi, želje, sjećanja, percepcije). Ukoliko djetetove misli zapnu u dijelu tog ruba kotača gdje se nalaze negativni osjećaji, potrebno mu je pomoći da se vrati u središte kako bi moglo odlučiti kako se želi osjećati te obzirom na to preusmjeriti svoju pozornost. Primjerice, kada se dijete osjeća tjeskobno i uplašeno, neka se pokuša usredotočiti na svoj dah i zamišljati da lagano pluta na zračnom madracu ili neka legne na leđa a vi mu na trbuh stavite neku igračku, npr. brodić. Tada neka se dijete usredotoči na disanje i brodić koji se pritom diže i spušta.

Mozak je stvoren za interpersonalnu integraciju, odnosno da poštujemo i prihvaćamo razlike dok istovremeno njegujemo povezanost s drugima. Veliku ulogu u tome imaju „zrcalni neuroni“. Jeste li primijetili da su vaša djeca nervozna kada vide da ste vi nervozni?

Što to znači za djecu? Kad djeca provode vrijeme s važnim osobama u njihovim životima, ona razvijaju vještine poput komuniciranja, slušanja, interpretiranja facijalnih ekspresija, razumijevanja neverbalne komunikacije, dijeljenja i žrtvovanja. Osim što djeci trebamo osigurati primjere dobrih odnosa, trebamo ih pripremiti i na to da se povežu s drugima ali da pritom zadrže svoju individualnost. Poučite dijete da gleda očima druge osobe, da uoči drugu perspektivu te da obrati pozornost na neverbalnu komunikaciju. Na kraju, poučite dijete kako izgladiti stvari nakon sukoba. Svi znamo koja je važnost isprike pa zato i učimo djecu da kažu „Žao mi je.“, no ponekad je potrebno poduzeti i dodatne korake da bi se popravilo nešto što se tijekom sukoba poremetilo.

Za kraj, razumijevanje osnova dječjeg mozga i integriranog pristupa omogućuje roditeljima da bolje upoznaju svoje dijete, da učinkovitije reagiraju u teškim situacijama te da svjesno grade temelj za cjeloživotnu ljubav i sreću.

(Izvor: Siegel, Daniel J., Payne Bryson, T. (2015.). Razvoj dječjeg mozga - 12 revolucionarnih strategija integriranog pristupa za poticanje razvoja zdravoga dječjega uma, preživljavanje svakodnevnih roditeljskih borbi i za poticanje cjelokupnoga rasta).