Unatrag nekoliko godina provedena su istraživanja o izloženosti djece različitim tehnologijama i sami rezultati su zabrinjavajući. Naime, više od 79% djece do druge godine života bilo je izloženo ekranima što je suprotno preporukama Američkog pedijatrijskog društva. Vrijeme koje djeca provedu sa svojim roditeljima se svelo na svega 4-5 sati dnevno a boravak predškolske djece pred ekranima na 2 – 3 sata dnevno.

S obzirom da je razvoj dječjeg mozga najintenzivniji u prve tri godine života, dugotrajno izlaganje ekranima ometa njegov socio-emocionalni razvoj i utječe na cjelokupni razvoj djeteta. Pravilna stimulacija u ranom životnom razdoblju je presudna za pravilan razvoj svakog djeteta jer dječji mozak prima informacije i razvija se putem podražaja koje dobiva iz okoline – u doticaju s podražajima u mozgu se grade veze između živčanih stanica koje pomažu boljoj komunikaciji različitih dijelova mozga, lakšem učenju i usvajanju novih informacija. Da bi dobilo kvalitetne podražaje i da bi moglo učiti i napredovati, nije dovoljno dobiti informacije samo putem vida i sluha već je nužno da dijete uključi i ruke (dodir), da premješta igračke, da lupka rukama, da osjeti teksturu i sl.

Gledanje u ekrane za malu djecu predstavlja samo niz šarenih slika koje oni ne mogu povezati u cjelinu i čije sadržaje ne povezuju sa stvarnim životom. Sve to šarenilo boja i brzina izmjene slika i zvukova održava njihovu pažnju na taj ekran ali pritom djeca nisu svjesna svoje okoline i ne postoji dvosmjerna komunikacija (prisutna je jednosmjerna komunikacija, ekran- dijete).

Ukoliko je dijete izloženo takvoj brzoj izmjeni sadržaja, njihov mozak se navikne na to i djeca kasnije teško usmjeravaju pozornost na slikovnice i igračke jer im se čine spore i dosadne te djeca brzo gube koncentraciju.

Kako smo već naveli, tijekom gledanja ekrana dolazi do jednosmjerne komunikacije pri čemu dijete ne može razviti vlastiti sustav komunikacije. U interakciji i komunikaciji s roditeljima i vršnjacima dijete uspostavlja kontakt očima, upija izraze lica, uči iskazivanje emocija, razvija empatiju…razvija govor i obogaćuje rječnik.

Osim na pažnju i druge spomenute sposobnosti, ekran djeluje i na ritam spavanja i budnosti. Tijekom spavanja, mozak proizvodi hormon melatonin koji pomaže regulirati cirkadijalni ritam i spavanje. „Plava svjetlost“ koju isijava ekran tijekom dana a naročito prije spavanja utječe na kvalitetu sna, povećava dnevni umor, uzrokuje neispavanost te utječe na sniženje raspoloženja.

Savjet za roditelje!

Dijete nije u mogućnosti kontrolirati želju za ekranima stoga roditelji trebaju preuzeti tu odgovornost da učine ekrane nedostupnima. Uključite djecu u kućanske poslove i provodite više vremena s djecom – zajedničke aktivnosti, igre, šetnje, druženje s prijateljima. Korištenje ekrana ne trebate u potpunosti izbaciti ali svakako svedite na minimum.