Često se u društvu stavlja naglasak samo na kognitivnu zrelost što je pogrešno te je potrebno poticati sve tri vrste zrelosti. Istraživanja su pokazala da je socioemocionalna zrelost bolji predikator akademskog uspjeha od kognitivne zrelosti. Svaka škola provodi drugačije ispitivanje ali se obuhvaćaju ista područja a to su grafomotorika, predčitalačke vještine, predmatematičke vještine, sposobnost pažnje i koncentracije, činjenično znanje, emocionalna zrelost te socijalne vještine.

Važno je napomenuti da je razvoj navedenih područja individualan i da je sasvim normalno da neko dijete u jednom području bude uspješnije a u drugom nešto manje uspješno ali za početak je važno da dijete sluša i prati jednostavne upute.

Provjera glasovne analize i sinteze podrazumijeva može li dijete neku riječ rastaviti na glasove ili obrnuto, može li od glasova složiti / prepoznati određenu riječ, čuje li prvi i zadnji glas u riječi. Ukoliko postoji problem s prepoznavanjem nekog glasa to onda može stvarati poteškoće pri usvajanju čitanja i pisanja. Zatim se obraća pažnja na govor – izgovaranje pojedinih glasova, da li je govor jasan te kakvim rečenicama se dijete služi.

Kod predmatematičkih vještina se očekuje da dijete broji barem do 10, da može povezati količinu s brojem, da se snalazi s pojmovima više/manje, da prepoznaje oblike, da se snalazi u nizanju predmeta i održavanju slijeda.

Kad govorimo o činjeničnom znanju onda je ovdje riječ o orijentaciji u vremenu (jučer, danas, sutra, godišnja doba i sl.) i prostoru (lijevo, desno, ispred, iza, iznad, ispod), imenovanju i prepoznavanju boja, da zna vlastito ime i prezime, gdje živi, nabrojati članove obitelji i sl. Iako se navedene stvari uče u vrtićima, najviše se nauči kroz svakodnevni život, aktivnosti i razgovore s roditeljima te upoznavanjem okoline.

Ispitivanje grafomotorike ne znači da dijete treba znati pisati slova već da pravilno drži olovku u ruci, da može povući ravnu i zakrivljenu liniju, nacrtati prepoznatljiv crtež, precrtati neki jednostavniji lik (krug, kvadrat, trokut) ili dopuniti neki lik, bojati što preciznije (unutar zadanih linija). Preduvjet za razvoj grafomotorike je razvijena fina motorika o kojoj smo već pričali. Kod manje djece potrebno je poticati likovno stvaranje i crtanje / bojanje jer manipulacijom priborom stvaramo temelj za kasnije pisanje.

Tijekom samog testiranja uočava se djetetova sposobnost zadržavanja pažnje i kako prihvaća takav način rada – može li zadržati pažnju na zadanom zadatku, može li sjediti dulje vrijeme i slijediti upute. Jedan od važnijih faktora je i emocionalna i socijalna zrelost. Kod djece se već u vrtićkim grupama može vidjeti kako funkcioniraju u grupi, poštuju li pravila, da li surađuju te koliko su samostalni. Polaskom u školu dijete bi trebalo znati kontrolirati svoje emocije a konflikte rješavati na socijalno prihvatljiv način.

Roditelji trebaju imati na umu da nitko neće djecu oštetiti s procjenom. Ukoliko se na temelju neposrednoga pregleda ili dostavljene dokumentacije o psihofizičkom stanju djeteta procijeni potreba za odgodom u prvi razred, roditelj će znati u čemu je problem te će dobiti dodatno vrijeme kojim će u radu s djetetom ojačati njegove jake strane i uvježbati ono područje koje je slabije. Do polaska u školu dijete bi trebalo i moći se samo odjenuti i obuti, samostalno se hraniti te samostalno obaviti nuždu pridržavajući se pritom pravila higijene.

Promatrajte svoje dijete i ukoliko sami uočite neke poteškoće, javite se stručnom timu u vrtiću ili zdravstvenim ustanovama. Za što bolje funkcioniranje i integraciju u školski sustav roditeljima može pomoći edukacijski rehabilitator koji će nizom vježbi i aktivnosti raditi na razvoju kognitivnih, praktičnih i socijalnih kompetencija značajnih za funkcioniranje djeteta u školi.

I na samom kraju ono najvažnije, roditelji su prvi učitelji svoje djece i zato su od velike važnosti tih prvih sedam godina kada dijete usvaja temeljna znanja i vještine.