Kasnije smo u našoj dvorani imali interkulturalni susret s učenicima iz Ukrajine i njihovim roditeljima. Bilo je to prvo događanje u našoj dvorani nakon pandemije.

Nakon izvođenja hrvatske i ukrajinske himne, učenici 1. a i 2. a razreda su nam izveli svima dobro poznatu pjesmu Bratec Martin, ali ne samo na hrvatskom, već i na ukrajinskom jeziku.

Kao i svaka zemlja i Ukrajina se može pohvaliti brojnim poznatim i značajnim ljudima. Sa nekima od njih su nas upoznali učenici Nastja, Lasha i Tymur. Učenici: Bohdan, Amil i Mykhailo, su nam ispričali nekoliko zanimljivosti o ukrajinskom jeziku, a Denys, Kira, Vitalii i Veronika su nas upoznali s međujezičnom homonimijom. Učenike iz Ukrajine je za ovaj nastup pripremila Oksana Pinčuk, prof. ukrajinskog jezika i kulture, koja nas je u svom obraćanju upoznala sa značenjem ukrajinske zastave.

U svom obraćanju ravnatelj, mr. sc. Pavo Šimović je istaknuo prijateljstvo ukrajinskog i hrvatskog naroda čiji je most ukrajinska nacionalna manjina, koja je u Hrvatskoj prisutna više od sto godina.

Župnik, mr. sc. Dubravko Škrlin Hren se sjetio svoga jednomjesečnog putovanja u Ukrajinu i povezanosti s više ukrajinskih svećenika. Oba govornika su istaknula čežnju za mirom u napaćenoj Ukrajini i nadu da će se on i dogoditi.

Onda su na scenu došli članovi dječje skupine kulturno umjetničkog društva „Sijač“ iz Lučkog koji su se predstavili tamburaškim spletom te koreografijom „Igrala se dičica“ s pjesmama i plesovima iz okolice Murtera. Autor koreografije je Nenad Milin, voditeljica skupine – Iva Lazić, a voditeljica tamburaškog sastava – Ana Matijević. Kroz program nas je suvereno vodila naša Martina Carek.

Među gostima su bili gosp. Marko Vranić, predsjednik VMO Lučko, te grkokatolički bogoslov Vladimir, čiji su preci doselili u Bosnu prije više od sto godina te brojni roditelji naših učenika.

Nakon ovog dirljivog susreta druženje smo nastavili u našoj blagovaonici.