Načelo nacionalnog suvereniteta i potpune ravnopravnosti obuhvaća i pravo svakoga od naših naroda da čuva sve atribute svoga nacionalnog postojanja i da maksimalno razvija ne samo svoju privrednu, nego i kulturnu djelatnost. Među tim atributima odsudno važnu ulogu ima vlastito nacionalno ime jezika kojim se hrvatski narod služi, jer je neotuđivo pravo svakoga naroda da svoj jezik naziva vlastitim imenom, bez obzira radi li se o filološkom fenomenu koji u obliku zasebne jezične varijante ili čak u cijelosti pripada i nekom drugom narodu.

Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika

 (17. ožujka 1967.)

U okviru Mjeseca hrvatskoga jezika tradicionalno obilježavamo Dane hrvatskoga jezika koji se slave svake godine u mjesecu ožujku, od 11. do 17. ožujka. Ta kulturna manifestacija utemeljena je u skladu s odlukom Hrvatskoga sabora, na sjednici 28. veljače 1997., u spomen na „Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika“. Promicala je borbu za samostalnost hrvatskoga jezika i potrebu nazivanja svoga jezika pravim, povijesnim imenom: hrvatski jezik.

Uvijek moramo isticati važnost očuvanja dragoga hrvatskoga jezika, našega materinskog jezika, svih hrvatskih narječja, svih hrvatskih govora jer svaka je hrvatska riječ predragocjena. U predvorju naše škole istaknuli smo mnoštvo dijalektizama, regionalizama, lokalizama i novotvorenica, stoga vas pozivamo na istraživanje tih riječi, primjerice: prančiok, zunzara, cindelica, šuntripav, štumfa, opuštaonica... Sjetite se lijepih i zanimljivih riječi iz svoga zavičajnoga govora ili „pronađite“ neku dosad vam nepoznatu riječ. „Prošećite“ našim hrvatskim krajevima i uvjerite se u bogatstvo našega hrvatskoga jezika.

Stanislav Šimić, hrvatski književnik, davno je rekao: „Tuđice upotrebljava komu je jezik tuđinac.“ Mnoge strane riječi, osobito anglizmi, nepotrebno opterećuju govor naših učenika. Trudimo se što više rabiti hrvatske riječi kako ne bi pale u zaborav!

U tebi sam vijek svoj proživio,

Drevni i lijepi jeziče Hrvata…

Vladimir Nazor