Osjećam potrebu podijeliti  „tu” osobnu misao. Misao, koju razrednice dijele samnom. Podijelit ću sa svima prisutnima, asocijaciju, koju ćemo nositi u život,  za generaciju 2013. / 2021.

Asocijacija je  stvarni događaj. Jedan koncert. Zamišljajte. Velika koncertna dvorana. Publika je već zauzela svoja mjesta. Gase se svijetla. U mraku se počinju razlijegati zvukovi violine. Vrhunski kao i mnogo puta do tada. Kad li, usred koncerta, puca jedna žica na violini. Tišina. Violinista odbija napraviti stanku, zamjeniti violinu, promijeniti žicu. Publika se sprema na odlazak jer, zaključuje da koncerta dalje ne može biti. Međutim, violinista nastavlja svirati na preostale tri žice. I to, virtozno! Koncert je bio savršen!

Ovo je poznata priča o violinistu svjetskog glasa, Itzhaku Perlman. On je kasnije novinarima objasnio da savršenstvo ne ovisi o idealnim okolnostima, nego se stvara, tako da ono što imaš iskoristiš najbolje što možeš.

Pamtit ćemo vas kao generaciju koja je u strašnim nesavršenim okolnostima pandemije iskoristila svoje mogučnosti najbolje što može.  Virtuozno ste odsvirali svoj koncert bez žice!  Ako je neka generacija izašla iz škole potpuno spremna, onda ste to vi. SAVRŠENA GENERACIJA.

Pamtit ćemo vas i s nešto tuge,  kao generaciju kojoj su „oduzeta”, najljepša, mladenačka druženja, zajednička putovanja, nova prijateljstva, zaljubljivanja, ustreptali pogledi, držanja za ruke....Sjećanja koja se živopisno i snažno nose cijeli život a puknuta žica, pandemija, vam je ta sjećanja uskratila.

Dakle, kada bi morala sažeti asocijaciju u dvije riječi bio bi to KONTRAST SJEĆANJA.

Sjećanje na uspjeh da ste virtuozno odsvirali koncert s puknutom žicom i tužno sjećanje na generaciju kojoj je „puknuta žica“ uskratila u trenutku vremena, ljepotu mladosti.

Zaboravit ćemo ovu tužnu asocijaciju i velikm pljeskom nagraditi sve sudionike savršenog koncerta sa „puknutom” žicom.

Ana Pletikosić, prof.