Jesen u mom prozoru (Alan Crljenica)

Ujesen ima puno lišća. Djeca se igraju s lišćem. Jedan dječak je pronašao na prozoru list koji ispunjava želje.

Naredio mu je da pada lišće po njegovom prozoru. Naređivao mu je dok se nije istrošio i nestao.

Dječak je bio tužan, a taj list nikad se nije vratio.

Jesen s mog prozora (Emili Bolonović)

S mog prozora svaki dan pada list za listom. Samo mi još nedostaje da pada snijeg!

Obožavam jesen, znate zašto?

Jer tada imam rođendan i još nešto, sestra Jelkica ima rođendan u jesen. Ivan, moj prijatelj iz škole isto ima rođendan  u jesen. Ali ne volim samo jesen, već volim i Božić, Svetog Nikolu, Noć vještica – ma volim sve blagdane!

Znate li koje je moje omiljeno slovo? Moje omiljeno slovo je j , kao jesen, kao sestra Jelkica, kao Janko moj tata, moja teta Janja i Joža, iz mog razreda. On mi je najbolji prijatelj. I ja naravno, moje ime je Jelko.

Volim jesen jer tada idemo u školu. Svakog dana u školi na marendi idem posjetiti sestru i  skačemo po lišću.

Jedva čekam doći kući, s prozora gledati kako pada lišće, a zatim na spavanac.

Jesen u mom prozoru (Clarissa Jozić)

Jednom davno jedna lisica sjedila je u svojoj špilji. Ona je bila jako gladna.

Jednoga dana, ode do zeca i pita ga ima li jabuka. On joj kaže da on samo sakuplja jagode. I tako lija ode do vuka. Lija upita vuka ima li on jabuka. Vuk joj odgovori da ode do lovčeva prozora  jer on kuha najbolje pite i štrudle. Lisica nije vjerovala vuku i tako je otišla natrag u svoju špilju. Pogledala je kroz prozor i ugledala gospođu jesen.

Ona joj je dala veliku jabuku. Lisica i gospođa Jesen podijelile su jabuku.

Jesen sa mog prozora ( Lana Bolonović)

             Gledam jesen sa mog prozora. U mom dvorištu na stablima više nema lišća. Svo je lišće popadalo. S mog prozora gledam u nju kao u knjigu jeseni.

            S prozora gledam kišu, maglu, čak ponekad gledam kako pada lišće.

Došla je jesen i prošla Noć vještica. Otišla sam van u šetnju i ugledala veliku hrpu lišća.

Vratila sam se u kuću, u svoju sobu, pisati zadaću. Na mom prozoru, već u četiri i trideset, je crna noć.

Jesen u mom prozoru (Matea Čalić)

Jednom bila jedna djevojčica po imenu Ana. Bio je tada kišan dan. Ana je gledala kišu iz svoje sobe, sa svog prozora. Bilo joj je dosadno, gledala je jesenski dan.

Vidjela je lišće u padu i gljive kako rastu. Pogledala je bolje i vidjela kako je kesten pao na gljivu. To joj je bilo jako smiješno. Smislila je plan. Mama ju je pitala je li gladna, on je odgovorila da nije. Mama je krenula u kupovinu, a Ana ju je zamolila da pričeka. Ana je rekla mami da želi tepih na kojem je nacrtano lišće. Otišle su ga kupiti. Anin plan je bio da svoju sobu pretvori u jesen. Imala je lišća, a još su kupile svijeće na kojima su nacrtana obilježja jeseni. Ani su te svijeće bile baš slatke. Kupile su i jesensku posteljinu. Sve je ukrasila! Ponestalo joj je ukrasa, a prozor još nije ukrasila.

Bila je kreativna pa ja sama izradila ukrase. Prozor je bio najljepši.