MIŠ U ŠKOLSKOJ KNJIŽNICI

(…)

Švrljao mišić Repomir Sitnica gore i

dolje po policama. Svidjelo mu se

skakati i grickati šarene papire.

Napravio je priličnu štetu.

Kad je drugi put došao, privuče ga

naslovna stranica neke šarene

knjige. Na njoj su bile naslikane

zvijezde, žute kao žganci. Nije

zagrizao knjigu jer mu se svidjela.

Treći put je rasklopio stranice i

popeo se naslikanoj mački na brk.

Nije se bojao. Već je naučio što je

slika i knjiga. Uživao je u svom

junaštvu.

Malo-pomalo naučio mišić čitati.

Otada je barem dva sata dnevno

provodio u knjižnici čitajući priče i

bajke. (…)

Nada Iveljić