| 2018-11-02 19:49:00 Mjesec hrvatske knjige Obilježavanje Mjeseca hrvatske knjige od 15. listopada do 15. studenoga ove je godine posvećeno baštini, točnije glagoljici, povodom čega su učenici izrađivali glagoljska slova od trsa vinove loze. Novinarska se skupina posvetila istraživanju pisaca i pjesnika koji su stvarali ili još uvijek stvaraju na području naše općine.
Autori su govorili o sebi, kada su počeli pisati, gdje su zabilježena njihova djela, o kojoj tematici pišu, odakle crpe inspiraciju za pisanje istih te planiraju li objaviti sljedeću knjigu. Mara Jemrić Pavlova (22. lipnja 1924. – 8. studenoga 2007.) Naputak za sretno dijete 5 rukohvati nježnosti Živi u Cerni, ima četvero djece, šestero unučadi i sedam praunučadi. U slobodno vrijeme izrađuje suvenire (košare, đeram i sl.) i radi u vrtu. Počeo je pisati u osnovnoj školi, a djela su bila objavljena preko radija i novina. Za vrijeme Domovinskog rata počeo je intenzivnije pisati. Išao je nekoliko puta godišnje na susrete pjesnika u Zagreb i okolna mjesta, a sada nešto rjeđe. Zbirke pjesama koje je izdao su: „Vrijeme brzo teče“ (1998.), „Samson i Dalila“ (2002.), „Posljednje vrijeme“ (2002.), „Bogu su svi živi“, „Ako ti Bog nije prvi“, „Razne pjesme“ (2009.). Nikada nije pisao proze i ljubavne pjesme, a voli pisati u rimi o biblijskim temama i iz života. Pokojna žena nije voljela pisanje pa je pjesme o njoj izdao nakon njene smrti. Nakon šest izdanih knjiga pučke poezije sada piše samo pjesme ako ih netko naruči za određenu prigodu.
Da o tebi ljudi sve dobro kažu
Katica Alatrović (r. 28. kolovoza 1948.) Čuvarica tradicije, promicateljica šokačke baštine i pučka spisateljica poljoprivredna je umirovljenica koja uz obiteljski život voli kuhati, uzgajati cvijeće, povrće, spremati zimnicu, raditi ručni rad. Slobodno vrijeme provodi bilježeći tradicijski život i običaje svoje mladosti koji su generacijama živjeli. Zapisano je proživjela ili je predajom saznala te objavila u četiri knjige potkrijepljene fotografijama. Izdane knjige su: „Šokci i šokački običaji“ (2010.), „Šokački spomenar“ (2012.), „Šokadija kroz život i prošlost“ (2014.) i „Šokadija u slikama“ (2016.). Tematika su običaji i tradicija Šokaca. Smatra da ono što nije zapisano kao da ni nije postojalo, a postojalo je. Puno će toga još ostati nezapisano i u sjećanju. Ponekad piše i za časopise i Vinkovačke šokačke rodove. Ratari-govedari-svinjari-čobani Seljaci mi bili Martin Kesegić Marenov (r. 18. studenoga 1954.) Pjesnik za sebe kaže: „Čovjek sam, Hrvat, katolik i domoljub.“ Ima suprugu, dvoje djece (Katica i Tomo), troje unučadi (dvije unuke i unuk) i jednu praunuku. Bavi se poljoprivredom, ratarstvom, stočarstvom i povrtlarstvom. Bio je drugi proizvođač mlijeka u Jugoslaviji, a svoje je proizvode prodavao na tržnicama. U slobodno vrijeme piše pjesme, priče i voli ići u crkvu. Počeo je pisati u vojsci, a djela su zabilježena u knjizi „Pjesme i sjećanja na ljude i događaje u Cerni“ (2016.). Tematika je pjesama ljubavna, obiteljska, domoljubna i o događajima iz života. Inspiraciju za pjesmu dobije promatrajući svijet oko sebe ili prisjećajući se prošlih vremena. Trenutno piše i objavit će novu knjigu proze. Autorica je rođena u Županji gdje je išla u osnovnu školu, a srednju školu završava u Vinkovcima. Studirala je pravo u Zagrebu, radila kao odvjetnica, a sada kao novinarka. Voli sport, pisanje, zdrav život, ići na kavu s prijateljicama i voli čitati. Oduvijek piše, ali nije pisala javno. Prvi je izdani roman „Jakobov san“ za koji je na književnom natječaju „Albatros 2015.“ dobila prvu nagradu, a za isti je nagrađena Poveljom za uspješnost na 22. danima Ivana i Josipa Kozarca u Vinkovcima. Roman je zasada doživio dva izdanja. Napisala je novu knjigu koja je trenutno kod izdavača. U prvom se romanu radnja odvija oko muškarca Jakoba, a u drugome je glavni lik žena. Prije toga je pisala haiku pjesme koje su se objavljivale u jednom japanskom časopisu koji se prevodio na engleski i rumunjski jezik. Verica Špehar-Vratarić (r. 3. kolovoza 1966.) Verica Špehar-Vratarić udana je i majka dviju kćeri. Radi u Osnovnoj školi M.A. Reljković na mjestu učiteljice hrvatskoga jezika. U slobodno se vrijeme bavi svačim: izrada prirodne kozmetike, redizajniranje odjeće, restauracija namještaja (stalno mijenja aktivnosti). Piše od osnovne škole. Radovi su objavljeni u raznim časopisima za djecu pa i u šumarskom listu te zbirkama dječjih radova. Samostalno je objavila zbirku novela „Hod po žici“ (2010.). Tematika je proze raznovrsna. U zbirku su uvrštene novele kriminalistička sadržaja, zavičajne tematike i promišljanja o smislu života. Trenutno ne piše, ali ima neobjavljen roman koji miruje u ladici pisaćega stola. Pjesnik Dražen Strukar u braku je 29 godina, ima suprugu Marijanu, sina Ivana i kćer Nikolinu. Suradnik je u odgojno-obrazovnom procesu, policajac po struci, a trenutno u mirovini. Nastoji živjeti u skladu s prirodom i što više vremena provoditi u njoj. Hobiji su mu uzgoj životinja, voćarstvo, povrtlarstvo, pisanje, sudjelovanje u zajednici (rukomet). Pisati je počeo na psihijatriji. Izdao je zbirku pjesama Čula (2007.), U sjeni suza (2008.), Verbalni delikt, a pjesme su mu zapisane i u zbirkama koje su se izdavale povodom Žetvenih svečanosti. U organizaciji Sabora hrvatske kulture održan je ovogodišnji Susret hrvatskih zavičajnih književnika i na tom je natječaju dobio priznanje te je bio pozvan na susret. Voli se igrati riječima (pRirODA) i pronalazi druge riječi i značenja unutar jedne riječi. Inspiraciju za pisanje crpi u svakom trenutku, ovisno o poslu koji radi i gdje se nalazi. Uvijek ima papir i olovku kako bi mogao nešto zabilježiti. Piše stalno i planira i dalje objavljivati svoja djela. Marinko Bošković (r. 20. lipnja 1964.) Marinko Bošković rođeni je Ceranac koji živi u Vinkovcima i ratni je vojni invalid. Ima suprugu Arijanu, kćeri Anu i Mirnu, a slobodno vrijeme provodi u šetnji psa uz Bosut. Počeo je pisati u srednjoj školi, a djela su mu, osim u drugim časopisima i novinama, zapisana u četiri objavljene knjige: „Ceranska bajka“ (1997.), „U potrazi“ (2001.), „Katolički blues“ (2003.) i „Bliže raju“. U planu je i peta knjiga jer stalno piše pjesme ili prozna djela. Tematika je pjesama vrlo široka jer emocije nakon što vidi, pročita, kada se javi nekakvo sjećanje, u razgovoru s drugim ljudima, u kontaktu s prirodom mora pretočiti u riječi i zapisati na papir. Ponekad za Božić Prijatelji moji,
Ivan Čičković Čiči (r. 5. listopada 1966.) Radi u Spačvi, a slobodno vrijeme provodi pecajući, pišući i u vožnji biciklom. Ima sina Timoteja, a od puberteta piše pjesme. Objavio je knjigu Poezija, Erotika i Rock 'n' Roll, dok su mu ostale pjesme zabilježene u zbornicima koji su se objavljivali pet godina povodom Žetvenih svečanosti u organizaciji Udruge pisaca i pjesnika Žubor slavonske riječi te na blogu. Tematika koju obrađuje je široka, no najčešće inspirirana socijalnim događajima i kritiziranje istih. Trenutno ne piše, ali možda objavi knjigu koja bi se zvala Vatrene kritike.
Dobri ljudi u vremenu zla Ove moje priče je tema: Dobri ljudi u vremenu zla Janja Jozić (6. prosinca 1931. – 19. rujna 2016.) Živjela je u Cerni gdje je završila četiri razreda osnovne škole. U ranoj mladosti počinje pisati pjesme s kojima nastupa na različitim svečanostima i prigodama. Pjesme su joj izdane u glasilima vjerskog i ostalog sadržaja, a objavila je zbirku pjesama „Sve ove godine“ (2003.). Kruh i tiho uzdiše,
|
| Osnovna škola Matija Antun Reljković Cerna |