U  šumi je  puno  visibaba, jaglaca,  šafrana  i  ljubičica.  Krošnje listaju, grmovi pupaju, srne se igraju. Vjeverice hitro skakuću, u nadi da će koja naći orah, što nije moguće. Ponekad proleti i divlja svinja koja te pogledom gađa kao strijelama. Možemo naići na stabla koja trunu, te oderanu koru s debla kojom su se jeleni hranili kada zimi nije bilo hrane. Ptice proljeću preko visokih grana hrasta, bukve i  graba.  Iz grma vire zečevi i svojim okruglim očima pogledavaju naokolo. Boje se da ih netko neće uhvatiti. U cvijeću se kriju poneki skakavac,  bubamara, pčele i bumbari. Kune po stablima hvataju vjeverice, no ne uspijevaju. Oko stabala je mahovina, gusta i debela, kao tepih. Šuma je jako zagonetno mjesto. Iza svakog se kamena krije jedna malena životinja, jedna tajna, koja se ljudskim okom ne može vidjeti.Šume su „pluća Zemlje“. Svaki listić nam daje udah čistog zraka, sva ta debla nam znače ogrijev zimi, a ta cijela šuma daje nam osjećaj slobode.  

Bernarda Gelemanović 6.a