2012-12-06 11:13:19

Skitam se . . .

Rano ujutro krećem u šetnju, u avanturu. Trenutno se nalazim na nasipu i uskoro ću ući u šumu u Bokovima.

Silazim s nasipa i uskim, pomalo zaraslim, puteljkom ulazim u šumu punu dosadnih komaraca. Dok se pokušavam probiti do čistine koju sam upravo uočio, ispred mene je protrčalo šest malih divljih svinja. Preplašio sam se i pokušavam se popeti na najbliže stablo, jer sam znao da je s mladuncima uvijek njihova majka.  Sve su životinje koje imaju mlade, agresivne jer ih štite. Sjedam na granu. Čujem ptice, dosadne komarce i šuštanje. Gledam dolje i pokušavam otkriti odakle dolazi to šuštanje. Evo je! Velika divlja svinja. Vjerojatno je to ta majka. Uz roktanje trči prema mjestu na koje su otišli mladi. Sišao sam i nastavljam svoje skitnje.

 

Napokon čistina. Sunce sija, ptice pjevaju, cvrčci cvrkuću, ali nešto užasno smrdi. Smrdi balega. Kravlja balega. Nagazio sam u nju, ali nema veze, nastavljam  dalje blatnjavom cestom, ugaženom od traktorskih točkova. Čujem nešto u daljini, ali ne znam što. Zvuči kao mukanje. Krećem dalje, a ispred mene izletiše krave. Puno krava. Lome sve pred sobom. Iznenađen sam. Nisam znao da krave tako brzo trče. Osim smrada balege, osjećam ugodan miris Save. S te cestice zalazim u mali prolaz kroz koji vidim Savu. Sava se bljeska na ljetnom suncu. Već je podne i odlučujem se malo odmoriti. Ležim u hladovini, slušam ptice i gledam tu prekrasnu rijeku. I tako u miru, čujem nekakvo rzanje. Vjerojatno konji. Imam pravo. Četiri velika konja, sjajne dlake prolaze pokraj mene. Došli su popiti malo savske vode. Napojili su se i kreću nazad. Još ću neko vrijeme ležati tu u hladovini pa ću krenuti kući. Na putu kući ništa zanimljivo.

Kakav dan! Jedan od najboljih ovog ljeta. Htio bih ponovno otići. Uskoro. Vrlo uskoro.

Željko Ćelepirović 8.a


Osnovna škola "Matija Antun Relković" Davor