U četvrtak 6.3.2014. krenuli smo u posjet vodovodu. Krenuli smo prema sjeveru koji je bio malo kraći, ali onda smo krenuli prema istoku koji je bio malo duži put. Meni se samo nije svidjela kiša. Konačno, kada smo stigli do vodovoda vidjeli smo jednu radnicu koja nam je objašnjavala da čovjek ne može živjeti bez vode. Znao sam ja to odmah jer sam pročitao u svom udžbeniku iz prirode i društva osim toga, saznao sam da je taj manji vodovod sagrađen prije 15 godina. Onda, na sjevernoj strani bio je jedan bunar(zdenac). Gospođa nam je rekla da je taj bunar dubok čak 40 metara. Nakon razgovora vani radnica nas je pustila u vodovod tamo nam je pokazala kako stavi pijesak u čašu i onda umjesto da bude mutna voda, bude čista. Poslije toga, radnica ovog našeg vodovoda pokazala je učenicima trećeg razreda(a to smo mi) veliki bazen. Kada sam gledao taj bazen pitao sam radnicu: „Koliko litara ima taj bazen?“ I tu sam saznao da ima čak dvjesto tisuća litara. To je bio posljednji događaj u tom malom vodovodu, a onda smo otišli u veliku tvornicu. U jednoj cisterni je bilo trideset tisuća litara. Ipak smo više vremena proveli u malom vodovodu. Ali, i u malom i u velikom vodovodu isto mi se svidjelo. Na kraju smo otišli na južnu stranu svijeta vidjeti našu veliku rijeku Savu. Jako je narasla. Učiteljica mi je postavila jedno pitanje koje je glasilo: „Dominik, na kojoj strani obale se mi nalazimo?“ Ja sam odgovorio: „Na lijevoj, a Bosanska strana na desnoj strani.“ To je bio točan odgovor. Jako sam bio sretan. Na tom kraju krenuli smo u školu!

Dominik Ciprić, 3.a razred