Kako bismo obilježili dan bez automobila u 4. A, obavili smo nekoliko aktivnosti.

Prvo su učenici ispunili anonimnu anketu o načinu na koji dolaze u školu (pješice, biciklom, automobilom, autobusom), što smo potom analizirali.

Dakle, od 23 učenika Škole, njih 11 pješice ide u školu, a 15 iz škole.15 ih do škole putuje manje od kilometra, a samo 4 dva i više kilometara.

Otprilike polovica učenika smatra da im je put do škole siguran, dok polovica smatra da je nesiguran ili čak opasan.

Neki roditelji voze djecu u školu jer se boje opasnosti u prometu, a i mogućih neugodnosti koje bi djeca mogla imati na putu, a neki samo zato jer im je usput.

Zatim smo mjerili gustoću prometa tijekom deset minuta u Kolodvorskoj ulici.

Dječaci su pratili smjer Crodux-gostionica Koper, a djevojčice obrnuto.

Jedan je red zapisivao vozila samo s vozačem, jedan vozila sa dvije osobe (vozač-putnik), a jedan red vozila u kojima se vozi tri i više osoba.

Došavši poslije istraživanja u razred, uspoređivali smo, računali i zaključili da je u 10 minuta spomenutom dionicom  prošlo ukupno 104 vozila samo s vozačem, 35 vozila sa dvije osobe, te 17 vozila sa 3 i više osoba u vozilu, iz čega zaključujemo da  osjetno više vozila sudjeluje u prometu s amo s jednom osobom u vozilu(vozačem).

Dogovorili smo se da ćemo apelirati na roditelje da što više djecu puštaju pješice u školu kao i da se što manje voze sami u automobilu jer ćemo samo tako sačuvati kunu u džepu i smanjiti emisiju štetnih  plinova u zraku.

Nevenka Balenović