2020-11-17 13:34:09 Obilježavanje Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje - 18. 11. Danas znamo da nijedna žrtva nije bila uzaludna jer slobodno mislimo, govorimo, ponosno hodamo kroz život, odgajamo djecu da vole i brinu se o svojoj domovini. Učimo ih da se treba boriti i ne posustajati. I kada se čini da više ne možemo, uvijek treba dati i onaj zadnji atom snage jer, ponekad, baš on da prevagu u borbi dobra i zla. Dobro pobjeđuje! Zapalimo večeras svijeću u Aveniji Vukovar od 18:00 sati, ostavimo upaljeni lampion u prozorima u spomen na svu žrtvu koju su podnijeli naši ljudi, poručimo im tom malom jednostavnom gestom da ih nećemo zaboraviti. Ravnateljica Sanja Zakinja, prof.
PRIČA O GRADU (…) Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, primili pri poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj se ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi. Siniša Glavašević, Priče iz Vukovara, Matica hrvatska, Zagreb 2019.
Vukovar
Ima jedna cesta u ravnici cesta koja vodi u krilo moga grada. Odavno njome nisam kročila, ali znam da još postoji.
Iako je zarasla, znam da me svaki tren krov zove i čeka.
I danas, kao nikada do sada.
Znam da ću tom cestom u Vukovar.
Isabel Jurić ,5. d
I u mom gradu svijetli Vukovar
Vidim ga kada idem u Ilok kod bake i djeda Uvijek se jako rastužim zbog tog rata Kada se sjetim što su sve prošli ti ljudi, a s njima i moja baka, djed i mama Ovaj grad za djetinjstvom plače i zbog toga njemu palimo svijeće Vodotoranj za sve nas ponosno stoji, iako ranjen, odustati neće A za dalje poželimo mu puno sreće jer Radost i njegova ljepota otići nikad neće.
Noa Benolić, 5. d
Mentorica literarnih radova: Mirela Jovičić |
Osnovna škola Marije i Line Umag |