Nadnevak: 26.4.2012.

Razredi: 6.a, 6.b, 6.c

Naziv teme:  BIJELA RODA

Nastavni predmeti: priroda, hrvatski jezik, likovna kultura

Predmetni učitelji: Senka Štetić, Sanja Shejbal, Tanja Adamović, Marija Roško,

                               Sanja Horvat-Sokol, Lidija Veliki-Vukas

Zadaci za učenike na terenu:

 - realizirati  program PP Lonjsko polje pod nazivom „Bijela roda u Čigoću“

Zadaci za učenike na nastavi:

Priroda – izraditi poster o bijeloj rodi u skupnom radu

Hrvatski jezik – napisati sastavak ili pjesmicu o bijeloj rodi  ili putopis o odlasku u Lonjsko polje

Likovna kultura – napraviti likovni uradak bijela roda

Jedan od zadataka bio je napisati putopis o odlasku u Lonjsko polje. Jedan takav putopis  slijedi u nastavku.

U srcu Lonjskog polja

       Ustala sam  u 6:30. Spakirala sam se i mama me je dovezla pred školu. Malo sam popričala s prijateljima, a zatim je došao bus. Ušli smo. Cijelim putem atmosfera je bila super.      

        Napokon smo došli u Čigoć. Izašli smo i malo se odmorili.  Nastavnici su nam došli reći da ponovno uđemo u bus. Vozili smo se u Mužilovčicu do jednog stajališta, a onda smo pješačili jedan i pol kilometar do pašnjaka. Tamo nam je rendžer Nikša pričao o poplavama i raznim životinjama i biljkama koje tu žive. Nakon toga otišli smo do obližnje šume. Tamo smo trebali šutjeti da čujemo zvukove prirode. Čula sam: cvrkutanje, kukanje, šum vjetra i šuštanje lišća. Odmorili smo se na klupama u šumi promatrajući turopoljske svinje koje su se slobodno kretale oko nas.

        Zatim smo se vratili do autobusa i vozili nazad u Čigoć u  informativni centar Parka prirode Lonjsko polje. Tu smo u učionici koja je smještena u starom štaglju slušali predavanje randžera o bijeloj rodi. Pričao je kakvog su izgleda i ponašanja, crtao je kako love plijen i sele se na jug. Dobili smo zadatak da po selu prebrojimo gnijezda bijelih roda. Rendžer je rekao da smo mogli nabrojati 23 gnijezda, a da ih u Čigoću ima 28. Prošli smo kraj štanda na kojem su se prodavali suveniri koje su izradili mještani. Bilo je skupo pa nisam ništa kupila. Zatim smo otišli u bus i krenuli kući.

        Razmišljala sam i zaključila : „Kako su djeca stvarno sretna bića, bezbrižna su i nitko ih ne maltretira, a životinje se moraju boriti same za sebe i još paziti na potomke ako ih imaju. Baš je dobro što smo sve ovo vidjeli i čuli jer inače ne bi razumjeli životinje i znali zašto treba čuvati prirodu !“

                                                                    Dora Štetić, VI.c

Radovi iz hrvatskog jezika:

Radovi iz likovne kulture:

Školski panoi po završetku izgledali su ovako:

Mravi