Na  satu kemije pričali smo o prirodnim polimerima. Jedan od njih je i celuloza koje ima u svim biljkama pa i u lanu. Tijekom  dodatne nastave kemije željeli smo saznati više o proizvodnji lanenog platna pa smo posjetili Lukinu baku Đurđicu Vončina koja sama proizvodi laneno platno. Dok je bila mlada obiteljski su uzgajali lan, a danas se on ne sadi u Hrvatskoj, već se uvozi (Egipat).

Slika 3:  Laneno platno

BILJKA   LAN  ( Linum usitatissimum L.)
            Lanene sjemenke uzgajaju se preko 5000 godina u umjerenim i tropskim područjima. Lan se koristi u kulinarske i ljekovite svrhe te za proizvodnju tekstila, a u Europi je i najstariji izvor ulja. Na vrhu svake biljke koja naraste i do pola metra u visinu cvjeta nježno plavi cvijet. Nakon što ga opraše kukci, u cvijetu se počinje razvijati plod, koji će kada sazrije doseći veličinu graška, unutar kojeg se nalazi desetak malih sjemenki. Sjemenke lana su iznimno bogate brojnim ljekovitim tvarima. U pučkoj medicini lan se koristio za plućne bolesti, dišni i probavni sustav te otekline, čireve i opekline. Lanene sjemenke se mogu kupiti u specijaliziranim dućanima zdrave hrane i velikim trgovačkim centrima.

            Lanena vlakna koja se nalaze uzduž stabljike su izuzetno jaka, čvrsta i rastezljiva. Po kemijskom sastavu su prirodni polimer celuloza čija molekula se sastoji od i do 3000 povezanih molekula glukoze. Veći broj molekula glukoze stvara duža i vrijednija vlakna celuloze. Ona se upotrebljavaju  za izradu lanenog sukna, konca, grubog platna, kvalitetnog papira, izolacijskih materijala.

Slika 4:  Sjemenke lana             

Slika 5:  Cvijet lana

OBRADA  STABLJIKE  LANA

            Sjemenke lana se siju u jesen ili proljeće. U kolovozu sazrijevaju sjemenke, stabljika se suši, požuti i čupa te se rade rukovijeti – snopovi stabljika. Rukovijeti se stavljaju u vodu u obljižnji potok ili rijeku, ali se obuhvate dugim štapovima koji na vrhu imaju kuku da ih voda ne odnese i da su potpuno potopljene. Lan u vodi ostaje 15 – 20 dana čime se omekšava drvenasti dio stabljke. Nakon toga se suši i tuče stupom čime se sa suhih stabljika  odvaja drvenasti dio od vlakana. Vlakna se taru na trlici da bi se odvojila fina vlakna od grubih. Gruba vlakna (kudelja) se iščešljavaju  grebenom da ostanu samo fina vlakna  (povjesmo).

Slika 6:  Rukovijet  lana  

Slika 7:  Stupa    

Slika 8:  Trlica   

Slika 9:  Greben

STVARANJE   LANENOG  KONCA

            Povjesmo se stavlja na preslicu i prstima se uz pomoć vode od celuloznih vlakana lana formira  fini tanki konac (pređa) koji se namata na vreteno na kolovratu pomoću pedale. Pređa se s vretena namata na rašak da bi se lakše pripremila za  pranje i izbjeljivanje, a potom i za snovanje.  Prije se pređa prala u pepelu, a danas i po nekoliko puta s deterdžentom za rublje dok žute niti ne pobijele. Osušeni laneni konac se namata na vital da bi se s njega lakše namatao na kalem od  stabljike bazge, koja je šuplja,  na sukalu.

Slika10: Preslice   

Slika 11:  Kolovrat  

Slika12: Rašak   

Slika 13:  Vital     

Slika 14:  Sukalo

Film: Sukalo i vital

TKANJE  PLATNA

            Platno se tka na tkalačkom stanu koji je potrebno pripremiti za rad. Taj posao se naziva snovanje i za njega su potrebna bar 3 osobe jer se treba složiti i do 1200 niti lanenog konca koje će činiti osnovu  platna. Osnovu čine uzdužne niti tkanine, a potku poprečne. Niti osnove se pričvrste za zadnje vratilo, a zatim se provode kroz brdo do prednjeg vratila. Brdo je drveni okvir na kojem su po širini učvršćeni zupci istog razmaka. Zupci mogu biti drveni (od drenovog drveta) ili od trske ili bazge, zaliveni smolom i time učvršćeni za okvir. Nakon uvođenja niti kroz brdo osnova se mora  privezati za prednje vratilo. Mora se paziti da sve bude čvrsto i ravnomjerno vezano. Krajevi osnove vezani za vratila  spadaju u otpadni dio nakon tkanja.

            Tkanje je provlačenje niti potke kroz gornje i donje niti osnove. Pomicanje gornjih i donjih niti osnove radi se  pritiskom noge na podložnje (daščice ispod tkalačkog stana za koje su zavezane niti ). Kada se niti osnove  podignu  stvara se zijev  kroz koji se provlači čunak u kojem je kalem s lanenom koncem koji čini potku. Nakon toga se privuče brdo kojim se zbije potka i postupak se ponavlja. Konac lana potke se spaja preklapanjem da ne bi bilo čvorova na platnu. Otkano platno se namotava na prednje vratilo, a sa zadnjeg se vratila prilikom tkanja postupno odvija osnova. Tkanje je završeno kada se sva osnova sa zadnjeg vratila odvije. Često se tijekom jednog snovanja napravi više predmeta (krpa, ručnika,...) tako da se između njih radi razmak na platnu koji bi se odrezao nakon skidanja platna s vratila.

            Od pređe se tka nošnja, stolnjaci, tabletići, ručnici, kuhinjske krpe, posteljina,....

Deblja vlakna pređe su se koristila za tkanje vreća i deka za pokrivanje konja.

Slika 15:  Tkalački stan     

Slika 16:  Osnova i potka  

Slika 17:  Niti osnove    

Slika 18:  Niti osnove i zadnje vratilo  

Slika 19:  Brdo  

Slika 20:  Čunak

 Slika 21 :  Dio tkanog platna 

Slika 22:  Tabletić

ZAKLJUČAK

            U današnje vrijeme ljudi mogu kupiti različite tkanine i gotove tekstilne proizvode tako da nemaju potrebu sami proizvoditi platno. Proizvodnja platna od lana je dugotrajan proces koji traži pažnju, znanje i strpljenje. Danas se u životima ljudi sve brzo odvija i nemaju vremena. Baka Đurđica je jedna od rijetkih koji se bave proizvodnjom platna od lana na način kako se to nekada radilo. Time ona održava hrvatsku tradiciju. Zahvalni smo joj što nas je upoznala s procesom proizvodnje platna, vještinama i alatima potrebnim za to i našom tradicijom.

Slika 23: Dora za kolovratom        

Slika 24: Anja za tkalačkim stanom

Autori  teksta: Anja Sokol, Luka Krmpotić, Dora Štetić

Mentor: Senka Štetić, prof.

LITERATURA

http://www.coolinarika.com/namirnica/lan/

http://hr.wikipedia.org/wiki/Lan

http://narodni.net/detaljna-proizvodnja-lanene-tkanine/

https://bib.irb.hr/datoteka/665498.MATERIJALI_1_skripta_listopad_2013.pdf

http://www.nasatradicija.com/hr/tradicijski-obrti/izrada-odjece-na-tradicijski-nacin/tkanje/

D. von Denffer, H. Ziegler: Botanika morfologija i fiziologija, str.161. ŠK, Zgb, 1982.