| 2011-12-14 11:22:16 Strategija prevencije nasilja/zlostavljanja među učenicima U našoj školi njegujemo uvjerenje da svako dijete ima pravo na obrazovanje bez straha od nasilja i da u školi treba biti ozračje u kojem će se svaki učenik osjećati sigurnim i zaštićenim. Mislimo da je sigurna škola rezultat suradnje i partnerstva između svih čimbenika koji utječu na život djeteta (škole, roditelja, lokalne zajednice i državnih institucija). Pripremila pedagoginja Vinka Krnić DEFINICIJA NASILJA/ZLOSTAVLJANJANasiljem među djecom i mladima smatra se svako namjerno tjelesno ili psihičko nasilno ponašanje usmjereno prema djeci i mladima od strane njihovih vršnjaka, učinjeno s ciljem povrjeđivanja, a koje se, neovisno o mjestu izvršenja, može razlikovati po obliku, težini, intenzitetu i vremenskom trajanju , koje uključuje ponavljanje istog obrasca te odražava neravnopravan odnos snaga (jači protiv slabijih ili grupa protiv pojedinca). Nasiljem među djecom i mladima smatra se osobito: Namjerno uzrokovani tjelesni napad u bilo kojem obliku, primjerice: udaranje, guranje, gađanje, šamaranje, čupanje, zaključavanje, napad različitim predmetima, pljuvanje i slično, bez obzira na to je li kod napadnutog djeteta nastupila tjelesna ozljeda; Psihičko i emocionalno nasilje prouzročeno opetovanim ili trajnim negativnim postupcima od strane jednog djeteta ili više djece. Negativni postupci su : ogovaranje, nazivanje pogrdnim imenima, ismijavanje, zastrašivanje, izrugivanje, namjerno zanemarivanje i isključivanje iz skupine ili isključivanje i zabranjivanje sudjelovanja u različitim aktivnostima s ciljem nanošenja patnje ili boli, širenja glasina s ciljem izolacije djeteta od ostalih učenika, oduzimanje stvari ili novca, uništavanje ili oštećivanje djetetovih stvari, ponižavanje, naređivanje ili zahtijevanje poslušnosti ili na drugi način dovođenje djeteta u podređeni položaj, kao i sva druga ponašanja koja počini dijete i mlada osoba (unutar kojih i spolno uznemiravanje) da bi se drugom djetetu namjerno nanijela tjelesna i duševna bol ili sramota.( Iz Protokola o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima,Vlada Republike Hrvatske, 2./2004.) UČITELJI , STRUČNI SURADNICI I DRUGI ZAPOSLENICI ŠKOLE U PREVENCIJI NASILJA MEĐU UČENICIMA Riječima i djelom model su ponašanja svojim učenicima; Opažaju znakove stresa ili moguće slučajeve zlostavljanja; Poduzimaju sve da bi se uklonile prilike za zlostavljanje (npr. da budu aktivni tijekom dežurstva); Uvijek dolaze u učionicu na vrijeme; Prijavljuju sumnjive događaje odgovarajućem zaposleniku škole koji će dalje slijediti dogovoreni postupak; Potiču učenike na suradnju i odgovornost za ponašanje prema drugima; Ostvaruju pozitivnu komunikaciju s učenicima i roditeljima; Primjenjuju individualni pristup svakom djetetu (pomažu djeci iz nefunkcionalnih obitelji); Potiču učenike da govore o svojim problemima; Potiču roditelje na češću komunikaciju sa školom ( izražavanje problema, prijedloga i sl.); Organiziraju vršnjačku pomoć i podršku unutar svog predmeta i/ili razreda; Razvijaju samopouzdanje kod učenika; Potiču socijalnu prihvaćenost u razredu; Surađuju sa stručnjacima u školi na reduciranju problema zlostavljanja djece.ŠTO MOGU UČINITI UČENICI ( DUŽNOSTI, SUDJELOVANJE U STRATEGIJI…) Odbiti uključivanje u bilo koji događaj koji uključuje zlostavljanje; Ako su svjedoci zlostavljanja trebaju poduzeti neki oblik preventivne akcije ako je to prikladno; Trebaju prijaviti što se dogodilo ili ono što sumnjaju da se zbilo te tako pomoći da se prekine eventualna zavjera šutnje; Preuzeti odgovornost za svoje osobno ponašanje i promjenu ponašanja u školi (poštovati pravila, pomagati drugima, poštovati različitost i sl.); Izražavati svoje osjećaje i potrebe na prihvatljiv način; Ne isključivati nikog iz igre ili druženja; Pomoći onima koji trebaju pomoć u učenju i snalaženju; Obratiti se u školi za pomoć osobi od povjerenja (radi savjeta, problema, razgovora…). RODITELJI (DUŽNOSTI, SAVJETI, SURADNJA) Kod svog djeteta uočavati eventualne znakove stresa (strah od škole, glavobolje, zahtjeve za dodatnim novcem, modrice, uništenu odjeću…); Pokazati aktivno zanimanje za život djeteta (događaje u školi, slobodno vrijeme, prijatelje i poznanike…); Savjetovati dijete da zaposlenicima škole prijavi slučaj nasilja/zlostavljanja; Obavijestiti školu ako sumnjaju da postoji zlostavljanje; Zabilježiti podatke o zlostavljanju ( tko, što,kada, gdje, zašto, kako) te doći u školu na razgovor; Ako je njihovo dijete bilo uključeno u bilo koju situaciju zlostavljanja trebaju biti spremni odazvati se na razgovor u školu; Neprihvatljivo je da se roditelji sami obračunavaju s djecom „zlostavljačima“; Roditelji trebaju biti strpljivi, komunicirati sa školom (saznati sve informacije o konkretnoj situaciji); Prihvatiti i primijeniti savjete o postupcima i komunikaciji s djecom u obitelji; Poticati i odgajati kod djeteta poštovanje i toleranciju različitosti; Poticati kulturu prihvaćanja različitosti mišljenja i davanju prilike drugome da obrazloži svoje mišljenje; Naučiti djecu da različitost osobnosti i mišljenja NIJE razlog za vrijeđanje ili nasilje bilo koje vrste. ŠTO ŠKOLA ČINI U BORBI PROTIV ZLOSTAVLJANJA Na početku svake školske godine upoznaje djecu i roditelje s pravilima ponašanja u školi; Trenutno reagira nakon što se zlostavljanje dogodi ili je otkriveno; Razgovara se, vezano za konkretan slučaj, s učenicima i roditeljima; Poduzimaju se razvojno primjerene mjere i postupci (pedagoške mjere, praćenje i savjetovanje pedagoga, psihologa, savjetovanje roditelja); Motiviramo učenike da zatraže pomoć, da se požale zbog bilo kojeg problema (sandučić povjerenja, otvoreni sat kod pedagoga, individualni i grupni razgovori s učenicima, anketiranja učenika); Potičemo učenike da preuzmu odgovornost za promjenu ponašanja u školi svojim AKTIVNIM stavom (rad Vijeća učenika, organiziranje vršnjačke pomoći po razredima, poučavanje socijalnim vještinama); Pratimo i pružamo pomoć onim učenicima za koje procijenimo da ulaze u „rizičnu“ skupinu (psiholog, pedagog, učitelji, razrednici); Na satovima razrednog odjela provode se radionice i razgovori s učenicima na temu nenasilnog rješavanja sukoba, uvažavanja različitosti, odgoja za mir i toleranciju, prijateljstva, izražavanja emocija i sl.; Potičemo roditelje na suradnju i komunikaciju sa školom (briga i komunikacija s djetetom, česti dolasci u školu, teme na roditeljskim sastancima…); Pratimo učestalost i pojavnost (oblike) zlostavljanja u školi te u skladu s tim prilagođavamo i mijenjamo postupke; Organiziramo produženi boravak, izvannastavne i izvanškolske aktivnosti, obogaćujemo aktivnosti djece u školi, potičemo kod djece interes za školu i aktivnosti u školi; Reduciramo tradicionalne oblike pedagoških mjera (kazni) i primjenjujemo alternativne kazne u uspostavljanju pozitivnog razrednog i školskog ozračja i discipline (restitucija).
I ZA KRAJ ZLOSTAVLJANJE SE NE SMIJE TOLERIRATI; I JEDAN SLUČAJ ZLOSTAVLJANJA JE PREVIŠE; SVI SU ODGOVORNI ZA SIGURNOST U ŠKOLI – UČENICI, UČITELJI, RODITELJI, DRUGO ŠKOLSKO OSOBLJE…; SVATKO JE ODGOVORAN ZA SVOJE PONAŠANJE; ŠKOLSKO OZRAČJE I NASTAVNE METODE KOJE SE PRIMJENJUJU POKAZATELJ SU ODNOSA UČITELJA I DRUGOG OSOBLJA PREMA UČENICIMA; UČITELJI MORAJU ZNATI KAKO POSTUPATI PROTIV ZLOSTAVLJANJA I RAZVIJATI VJEŠTINE POTREBNE ZA NJEGOVO SPRJEČAVANJE; ŠKOLA MORA IMATI STRATEGIJU ZA SPRJEČAVANJE ZLOSTAVLJANJA MEĐU UČENICIMA; UČENICI TREBAJU NAUČITI KAKO SE ODNOSITI PREMA ZLOSTAVLJANJU I KOME GA PRIJAVITI; ODRASLI MORAJU OSUDITI SVAKO ZLOSTAVLJANJE I REAGIRATI ODGOVARAJUĆIM MJERAMA; POJEDINAČNE AKCIJE MOGU BITI TRENUTNO VAŽNE ALI JE ZA POSTIZANJE REZULTATA POTREBAN DUGOTRAJAN I SUSTAVAN RAD NA PREVENCIJI ZLOSTAVLJANJA MEĐU UČENICIMA; U PREVENCIJU I SPRJEČAVANJE ZLOSTAVLJANJA MORAJU SE UKLJUČITI ŠKOLA I RODITELJI;Svi su učenici odgovorni za ozračje koje vlada u razredu i školi. Dobro ozračje stvorit će ako poštuju drugoga, prihvaćaju različitosti, nikoga ne ugrožavaju, pomažu si međusobno, pomažu mlađima i slabijima, njeguju prijateljstva i svojim ponašanjem provode veliko NE ZLOSTAVLJANJU. Literatura: D.Maleš, J.Stričević – „Zlostavljanje među učenicima može se spriječiti“, Zagreb, 2005. V.Bilić, J.Zloković – „Fenomen maltretiranja djece“,Zagreb,2004. Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima, Vlada Republike Hrvatske, 2./2004.Pripremila pedagoginja Vinka Krnić |
| Osnovna škola Mate Balote Buje |