Učenici 2. razreda imali su krajem  rujna terensku nastavu učeći o ranoj jeseni na momjanskim, još uvijek zelenim brežuljcima. Hodajući cestom prema dolini kojom teče potok Argila, prolazili smo šumicom listopadnog drveća osluškujući pjev ptica i šum vjetra u krošnjama, kušali zrele kupine i divili se jutarnjim kapljicama rose na vlatima trave i lišću, zapanjeni udisali vlažni miris šume i pogledom uprtim u tlo iščekivali da ugledamo i poneku gljivu. Stigavši do potoka, razočarano smo zaključili da je presušio, ali smo se utješili činjenicom da jesen donosi puno kiše i da će ona potok ponovno napuniti, a možda i prepuniti. Na okolnim brežuljcima zapazili smo tamne visoke borove i uredne vinograde, a kada smo cestom skrenuli put vinarije Kozlović, zastali smo osupnuti momjanskom kulom koja još uvijek, premda davno napuštena, privlači poglede svojom kamenom uzdignutošću.

     Na brežuljku, desno od ceste koja vodi prema Merišću  i Kremenju, nalazi se vinarija Kozlović. Vrlo ljubazni vlasnici dočekali su nas, proveli vinarijom, upoznali s procesom dobivanja vina od grožđa, strpljivo odgovarali na sva naša pitanja, pozvali nas da sa beračima grožđa razvrstavamo grožđe i sladimo se slatkim bobicama i na kraju, umorne i prepune dojmova, počastili nas sokom od grožđa u pravim staklenim vinskim čašama. A naša Sara pridodala je tome i krostatu od grožđa koju je prethodni dan brižljivo pripremila s mamom. Naši dobri vozači Boris i Željko vratili su nas do škole. Tu smo sredili dojmove ponovivši najvažnije pojmove, a onda još sve okrunili likovnim radovima.

      Ovakve nastave nikad dosta.

Učiteljica Brigita Rittgasser