Kada je dijete spremno za školu?

Ako se može bez poteškoća odvojiti od roditelja; ako se uspješno i bez sukoba igra s vršnjacima; ako se može koncentrirati na neku aktivnost minimalno 20- tak minuta; ako je samostalno (sukladno dobi) u spremanju igračaka, higijenskim navikama, ishrani; komunicira o sebi i svojoj okolini upotrebljavajući osnovne pojmove (vremena, prostora…); ako se raduje školi.

Treba li dijete prije polaska u školu znati slova ili čak znati čitati?

Djeca mogu pokazati zanimanje za slova, pa ih u tome ne treba sputavati već ih kroz igru  poticati. Npr.: Što sve počinje s A?, Koji se glasovi čuju u riječi PAS? itd. Na taj način pripremamo djecu za čitanje i pisanje što je zadatak prvog razreda.

Kako roditelji mogu surađivati sa školom?

-   Individualnim razgovorima

-  Roditeljskim sastancima razrednog odjela

-  Sastancima malih skupina roditelja

-  Zajedničkim akcijama koje organizira škola

-  Zajedničkim izletima roditelja i učenika

-  Sudjelovanjem u različitim izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima

-  Poticanjem djece na rad i aktivnosti u školi

-  Stalnim informiranjem o napredovanju djeteta u školi

-  Prihvaćanjem savjeta o postupanju s djetetom

Što osigurati djetetu za uspješno učenje?

Prvenstveno pozitivnu atmosferu u obitelji, a zatim :

-         stalno mjesto za učenje

-         policu ili ormarić za njegove knjige i ostale stvari

-         dnevni red u obitelji

-         eventualnu pomoć u učenju

Dakle, učenje, rad i igra osnovni su oblici aktivnosti u kojima djeca i mladi ovladavaju znanjima, vještinama i navikama, razvijaju svoje sposobnosti i na taj način sakupljaju životno iskustvo. U svemu tome temeljno značenje ima organizacija života i aktivnosti u obitelji.

Jesam li pravi autoritet?

Napravite vrijednosne liste svojih pozitivnih i negativnih osobina, zatim zamolite dijete da ne znajući za vaše vrijednosne liste, naprave liste osobina idealnog roditelja i roditelja s negativnim osobinama.

Proučite osobine idealnog roditelja i utvrdite što biste  mogli promijeniti u odgojnom djelovanju kako biste stekli osobine koje djeca više cijene i poštuju, trebaju i žele.

Kako znati da li djetetu postavljam primjerene zahtjeve?

Važno je realno procijeniti sposobnosti svog djeteta. Treba otkriti u čemu je dijete najsposobnije i u tome ga poticati, a druge predmete uči u skladu s mogućnostima.

Roditelji često postavljaju neprimjerene zahtjeve. Ako djetetu zadaju pretežak zadatak i dijete ga ne izvrši, izostat će i pohvala, što rezultira zaključkom da je dijete neuspješno. Isto tako ako roditelji ne postavljaju pred dijete nikakve zahtjeve, ono neće imati osjećaj neuspjeha, ali ni uspjeha,pa niti to nije dobro za razvoj samopoštovanja i samopouzdanja.

Kako biti autoritet a istovremeno i podrška?

Roditelji često zanemaruju razgovor s djetetom pozivajući se na roditeljski autoritet. Vrlo je važno naučiti slušati svoje dijete, slušati njegove argumente, procijeniti koliko je u pravu i korigirati svoje stavove.

Također ima roditelja koji nastoje zatomiti svoju ljubav prema djetetu,pozivajući se na autoritet (posebno kod očeva). Treba znati da dijete ne može znati koliko ga volite ako mu to ne pokažete. Djetetu treba pokazati ljubav i onda kada se na njega ljutite. Ono treba znati da nije izgubilo vašu ljubav ako je dobilo lošu ocjenu, nije pospremilo sobu isl. To ne znači da mu ne trebate dati do znanja da mora izvršavati svoje obaveze.

Emocionalna toplina vrlo je važna za psihičku stabilnost, osjećaj sreće i samopoštovanje, što je temelj za razvoj zdrave osobnosti.

Kako pomoći djetetu da ispravi lošu ocjenu?

Vrlo je važno da i vi kao roditelj naučite svoje dijete kako učiti. Potrebno je učiniti sljedeće:

pustite dijete da nakon loše ocjene izrazi svoje nezadovoljstvo, svoja razmišljanja, ukratko svoje mišljenje o tome….
kada se smiri, objasnite mu da sada treba sjesti i učiti
predložite mu da zajednički napravite plan učenja
odredite zajednički rok ili dan za provjeru naučenog

Kako postići motivaciju kod djeteta?

Unutarnja motivacija najvažniji je pokretač (poticaj) pri učenju nekog predmeta.

Ako je ima, dijete će bez problema sjediti i rješavati neke zadatke, crtati, čitati.Kada nema unutarnje motivacije treba primijeniti vanjska ili dodatna motivacijska sredstva kroz pohvale ili kazne, kako bi se dijete potaknulo na učenje i stvarao interes za određeno gradivo.

Važno je da i roditelji shvate da o njihovom odgoju i ponašanju u velikoj mjeri ovisi hoće li dijete imati unutarnju motivaciju.

Ako naučite dijete da u životu nije bespomoćno, da vjeruje kako su uspjeh i neuspjeh u školi rezultat njegovog truda i rada, ono će imati veću potrebu za postignućem i uspjehom, te veću želju i motivaciju da izbjegne neuspjeh.

Kako primijeniti nagrade i kazne?

Roditelji su često u nedoumici kada dijete nagraditi a kada kazniti. Obično to čine na temelju vlastitog iskustva, tj. onako kako su postupali njihovi roditelji prema njima, što je često pogrešno.Nagrade i kazne mogu biti neuspješne kada se primjenjuju neprikladno, što se često događa.

Neka pravila kojih bi se trebalo držati:

Uvijek nagrađujte i pohvaljujte pozitivno ponašanje;
Ako kažnjavate, naglasite koja ponašanja očekujete;
Kao kaznu možete uskratiti nagradu;
Kazna mora biti vremenski ograničena;
Ne prijetite kaznom koju nećete moći primijeniti;
Uvijek kritizirajte ponašanje, a nikada osobnost djeteta;
Tjelesne kazne nisu rješenje;
Uvijek reagirajte na loše i dobro ponašanje;
Morate biti u svakodnevnom kontaktu s djetetom kako bi uspješno mogli reagirati na dobro i loše ponašanje, što je od presudne važnosti za djetetov uspjeh.

Zašto govorim „da“ kada bih trebao reći „ne“?

Odrasli tragaju za trenutnim zadovoljstvom, baš kao i njihova djeca. Ne ostavljajte dijete satima ispred televizora kako biste na miru mogli razgovarati.Dobro roditeljstvo zahtijeva mnogo vremena, pažnje i energije.

Trend malih obitelji s jednim djetetom nastao je iz potrebe za većim prihodima. Odrastanje u kojem dijete neće naučiti da su frustracije i razočaranja dio života, može se loše odraziti na njegovu budućnost. Djeca moraju naučiti kako  se nositi s problemima i neugodnim situacijama.

Veliki broj roditelja misli da samo pozitivne emocije izgrađuju samopouzdanje. To je pogrešno vjerovanje. Smatrajući da frustracije i razočaranja uništavaju samopouzdanje, mnogi roditelji previše štite svoju djecu od loših situacija i osjećaja.

Što učiniti kada dijete histerizira?

Kada mlađe dijete histerizira jer nešto (ne) želi, nemojte ga podmićivati,nadvikivati se s njim, niti mu prijetiti.Odvedite ga na neko mirno mjesto. Kada se smiri, pokušajte mu objasniti zašto je takvo ponašanje neprihvatljivo.

Kako pomoći djetetu da se obrani od nasilja?

Djeca koja su meta nasilnika često ne znaju kako se od njih obraniti. Osim učitelja, odnosno razrednika i stručnih suradnika škole vrlo je važna i uloga roditelja.

Roditelji moraju razgovarati sa svojim djetetom o problemima nasilništva u školi, te stalno pratiti njegovo ponašanje, informirati se u školi kako bi imali sliku o ponašanju djeteta u školi.

Neophodno je da roditelj pouči dijete kako se zaštititi od nasilja. Pri tome su važni sljedeći savjeti:

Kloni se nasilnika! Ako te netko izaziva, pokušaj ga ne primjećivati, ignoriraj ga. Nikako ne dopusti da te nasilnik naljuti pa će vjerojatno odustati.
Obavezno reci nekome! Ako nasilnik ne odustaje od svojih napada, treba reći razredniku/razrednici, vama roditeljima ili nekom drugom tko će djelovati. Svako dijete ima pravo na sigurnost, a nasilnik mora snositi odgovornost za svoje ponašanje.
Izbjegavaj neugodne situacije! Izbjegavaj osamljena mjesta u školi, uvijek se kreći tamo gdje te vide učitelji ili druge odrasle osobe, na putu do škole i iz škole idi u društvu najboljih prijatelja/ica.
Nasilnici češće biraju osamljenu djecu. Ukažite djetetu da i druga djeca vole i žele slične stvari kao i ono. Kažite mu da se priključi drugoj djeci u aktivnostima, razgovorima…
Pokaži samopouzdanje! Ispravi se i gledaj nasilnika ravno u oči, jer ako gledaš u pod, pokazuješ strah, a to ohrabruje nasilnika.Nemoj prihvaćati tučnjavu ili upućivanje ružnih riječi i psovki jer bi teroriziranje moglo tada biti još gore budući da te nasilnik želi poniziti i razbjesniti.

Kada vam se dijete povjeri, obavezno obavijestite razrednika, a po mogućnosti i pedagoga i ravnatelja, kako bi se na stručan i efikasan način spriječilo nasilništvo. Ako se radi o težem obliku nasilja i dužem trajanju vrlo je važno poduzeti mjere kako nasilništvo ne bi ostavilo trajne posljedice.

Jesam li dobar model ponašanja?

Djeca većinu svojih ponašanja nauče oponašajući odrasle. Besmisleno je govoriti djetetu da ne viče ili da se ne tuče ako ono vidi ili čuje vas kako činite to isto. Ako vidite da je vaše dijete agresivno prema drugima, iskreno se trebate zapitati gdje je moglo vidjeti takvo ponašanje. Primjerice,ako udarite svog trogodišnjaka zato što je uštipnuo mlađe dijete, poruka koju prima je da je u nekim slučajevima u redu udariti ili pokazati agresiju. Mnogo korisnije bi bilo maknuti dijete iz same situacije i objasniti mu zašto nikada nije dobro udariti drugoga, posebice ako je drugi manji i slabiji. Slijediti te upute može biti duži i teži put, ali na kraju je vjerojatnije da će dijete steći samokontrolu nego da ćete ga vi uvijek na neki način morati kontrolirati. Čak i ako ste sigurni da niste agresivni prema svom djetetu,onda mu možda pokazujete takvo ponašanje. Primjerice, dijete vas može vidjeti kako vičete na drugog zbog parkirališta, ili je možda prisutno kada se navečer glasno svađate s partnerom. Posebno je važno da vas vaše dijete vidi kako prema drugom djetetu postupate s pažnjom i poštovanjem ako želite da to i ono čini. Uz sve to, morate biti spremni i prihvatiti da će dijete oponašati i druge njemu važne odrasle osobe kao što su baka ili djed, odgojiteljica u vrtiću, učiteljica u školi, roditelj najboljeg prijatelja. Pri tom bi bilo idealno kad bi i oni imali slične stavove o odgoju djece.

Kako kontrolirati korištenje medija kod djeteta?

Rješenje u dječjem korištenju medija roditelji trebaju naći u povjerenju i dogovoru s djetetom s jasno i čvrsto postavljenim granicama koje će djetetu dati osjećaj sigurnosti i zaštićenosti, a smanjiti vjerojatnost da se nađu u potencijalno opasnim situacijama. Pri tome obratite pozornost na preporuke M.Mapilele za roditelje objavljene u časopisu Doktor u kući:

Roditelj:

-Razgovarajte s djetetom i upozorite ga na opasnosti,

-Postavite pravila - kada, kako i koliko na Internet,

-Stavite kompjuter u dnevnu sobu,

-Blokirajte pristup stranicama sa seksualnim sadržajima,

-Ako je dijete na chatu-budite prisutni!

-Provjerite u „history folder“ koje stranice dijete posjećuje.

Dijete:

-Ne otkrivaj nikome svoju lozinku (password)!

-Ne prihvaćaj poklone u zamjenu za adresu!

-Ne šalji fotografije!

-Ako je razgovor nelagodan, prekini ga!

-Ako je e-mail nepristojan - ne odgovaraj!

-Nemoj ići na sastanke s prijateljima s chata!

Zašto djeca umjesto roditelja i poznatih prijatelja odabiru nepoznate osobe za kontakte, može biti dobar razlog za oprez.

Ovladavanje računalom i novim tehnologijama neminovno je u životu djeteta i roditelja.O njihovoj sposobnosti i mogućnostima ovladavanja medijima te uravnoteženom i odmjerenom korištenju u svakodnevnom životu ovisit će osposobljenost za uspješnost u nadolazećem vremenu.

Kako je manjak pažnje povezan sa školskim uspjehom?

Manjak pažnje je dosta čest i najčešći razlog zbog kojeg djeca normalnih intelektualnih sposobnosti imaju poteškoće u učenju (Pospiš,M.1997.)

Pažnja je potrebna da bi se uspjelo u školi. Svaki učenik može ponekad imati manjak pažnje,npr. Uslijed obiteljskih problema, neprospavane noći, emocionalnih problema itd. Međutim, neka djeca imaju poremećaj manjka pažnje, što može dovesti do neuspjeha u školi. Često ta djeca imaju i hiperaktivni poremećaj (krajnje su nemirna, imaju teškoća sa sjedenjem, nemirna su pred spavanje, prekomjerno trče i penju se, stalno su u pokretu), te imaju i problema u odnosima s vršnjacima jer ne mogu sudjelovati u zajedničkim aktivnostima.

Prigovori i kazne nisu dobar način pomoći da dijete promijeni ponašanje ili poboljša svoju uspješnost. Strah od kazne ni u kojem slučaju ne pridonosi tome da dijete s teškoćama u koncentraciji (usmjeravanju i održavanju pažnje) dovedemo do usredotočenog stava prema radu. Ono što može pomoći su savjeti, briga, objašnjenja, poticanje i priznanja za uspjeh.

Treba li spolnost biti tabu tema?

Većina roditelja osjeća potrebu za poučavanjem djeteta o spolnim činjenicama tek u doba puberteta. Međutim, ako smo se ranije oglušivali na dječja pitanja spolnog sadržaja, vjerojatno tada više ne uživamo povjerenje djeteta.Dijete je u pubertetu vrlo osjetljivo i primit će savjet samo od osobe u koju ima potpuno povjerenje.

Zbog velikih lutanja u ovome odgojnom području, postojala su, a i danas još postoje, različita mišljenja o značenju spolnog odgoja, kako kod stručnjaka, tako i kod roditelja u praksi. Dok jedni precjenjuju spolnost, drugi joj oduzimaju osobno i društveno značenje. Iako suvremene tendencije ističu sve više njegovu važnost, razlikuju se u pristupu.

Realan stav izrazio je M.Košićek (1965.):

„Čovjek treba da spolnosti dade realan položaj u životu, da je shvati kao jedan od mnogobrojnih životnih problema, ni važniji ni manje važan od ostalih zadataka što nam ih život nameće. Ne treba se plašiti spolnosti jer je ona sastavni dio ljudske prirode. Ne treba je žigosati jer time ponizujemo sami sebe. Naprotiv, u seksualnosti valja naći nepresušan izvor životne ljepote“.

Kako uspješno voditi individualni razgovor s razrednikom ili nekim učiteljem?

Vrijeme održavanja individualnih razgovora obično je određeno stalnim tjednim terminom u planu i programu razrednog odjela. Roditelji dolaze na individualne razgovore samoinicijativno da bi više doznali o napredovanju djeteta u školi ili na poziv razrednika, stručne službe ili ravnatelja, ako se pojave problemi u učenju ili ponašanju djeteta.

Cilj ovih razgovora nije traženje krivca, već uzroka pojavi, te pronalaženje rješenja koja omogućavaju uspješnost i normalizaciju odnosa. Ovakvim pristupom razgovoru roditelj će više saznati o: rezultatima rada i ponašanju djeteta u školi, mogućnostima primjene postupaka kojima se potiče stvaralaštvo, osamostaljivanje i razvoj, usklađenosti postignuća i sposobnosti, te primjeni odgovarajućih postupaka u odgoju.

Za uspješan razgovor roditelj se mora pripremiti:

Predvidjeti dovoljno vremena,
Najaviti razgovor razredniku ako je izuzetno važan,
Sadržaj razgovora treba biti povjerljiv,
Razgovorom treba dominirati vještina aktivnog slušanja(ne prekidati sugovornika,upotrijebiti komentare koji olakšavaju komunikaciju),
Ne pokazivati dosadu i nestrpljivost,
Ako roditelj ima primjedbe na školu, treba ih iznijeti. Ne kriviti nikoga već tražiti rješenje.Dati prijedloge mogućih rješenja, usuglasiti najbolje rješenje i provoditi ga u djelo, a nakon izvjesnog vremena provjeriti uspješnost provođenja rješenja.