Učenici osmih razreda obilježili su na satima Povijesti i Hrvatskog jezika Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje odajući počast svim palim žrtvama Domovinskog rata. 

Bitka za Vukovar, u kojoj su do sloma obrane grada 18. studenoga 1991. ubijena ili poginula 1.624 branitelja i civila, te ranjeno njih 1.219, počela je 25. kolovoza, kada su JNA i srpske paravojne formacije krenule u opći napad. Nad zatočenim vukovarskim braniteljima i civilima počinjeni su brojni zločini. Najpotresnija svjedočanstva o napadu na Vukovar i njegovu padu napisao je Siniša Glavašević, hrvatski ratni novinar i izvjestitelj. Njegove riječi ostaju i danas jedne od najljepše napisanih antiratnih poruka, kao i opomena svima nama da ne zaboravimo Vukovar i njegovu žrtvu.

Nakon predavanja o Domovinskom ratu i Siniši Glavaševiću učenici osmih razreda zapisali su svoja su razmišljanja o ratu i miru, o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Učiteljica: Tina Ribić

                 Naše sjećanje na Domovinski rat i naš glas protiv rata

Domovinski rat bio je borba hrvatskog naroda za obranu domovine od napada Jugoslavenske narodne armijei srpskih dobrovoljaca koji su željeli okupirati Hrvatsku. Iako smo bili slabo naoružani, uspjeli smo se obraniti zahvaljujući hrvatskim braniteljima koji su pokazali veliku hrabrost i odlučnost u obrani domovine.

Neprijatelj je bez milosti koristio naoružanje za napad na gradove i sela, na nenaoružane ljude, žene, djecu, ubijajući nevine civile, razarajući kuće,  škole i bolnice. Razarao je ceste, pruge, aerodrome, kulturne spomenike. Neki ljudi su protjerivani iz svojih domova, neki odvođeni u logore gdje su mučeni i ubijani.

Bombardiran je bio Dubrovnik, Zagreb, Karlovac i mnogi drugi gradovi, među kojima je najgore stradao Vukovar.

Danas smo zahvalni našim braniteljima i dragovoljcima Domovinskog rata što živimo u slobodnoj Hrvatskoj, u miru i slobodi. Sjećamo se žrtava stradalih u ratu i nikad ih nećemo zaboraviti.

Moja je velika želja da više nikad ne bude rata, da ne strada više nijedno dijete, nijedna mama i da u rat ne ide ničiji tata.

                                                                                                 Mark Sandri, 8. c

Otkad postoji čovječanstvo, postoje i ratovi. Od onih koji su se vodili za hranu, vodu, teritorij do onih koji se vode za naftu, plin ili neka druga materijalna dobra. U svim ratovima koji su se vodili i koji se vode, uvijek stradavaju nedužni ljudi. Ljudi se raseljavaju, bježe iz svojih domova, a jedan od tih ratova je rat u Ukrajini koji jako podsjeća na  naš Domovinski rat.

Ni u jednom ratu nema pravog pobjednika. Mržnja i neprijateljstvo ostaju među ljudima, kao i tuga zbog gubitka najmilijih.

                                                                                               Marko Maretić, 8. c

Ja kao četrnaestogodišnja djevojčica nemam i ne znam što reći o ratu – nisam ga vidjela, ni proživjela, ni osjetila. Ipak znam da je to najveća katastrofa za sva ljudska bića.

                                                                                                Ema Kelbashi, 8. c

Mir je dragocjena riječ i nadam se da ćemo ga jednog dana izgraditi i živjeti u svijetu bez rata i sukoba. Mir je tiha harmonija koja pušta da cvjetaju najljepše emocije u nama.  

                                                                                                  Gaia Lazarić, 8. c

Rat je oduvijek bio grozna, zastrašujuća riječ. Rat je oduvijek asocirao na žrtve, nepravdu, ali i smrt. Svaki rat završava s razorenim gradovima i državama, nebrojenim srušenim kućama, zgradama, tvornicama, u mnogim zemljama za sobom ostavlja minirana područja.  Ali što je sa svim ljudima, žrtvama ratova? Mogu li oni prijeći preko svega i početi iznova, zaboraviti prošlost i skupiti hrabrosti za budućnost? Nakon rata ne ostaju samo razorene kuće, ostaju slomljena srca, zastrašujuće sjećanja i slike koje se vraćaju.

I kako je Albert Einstein rekao „Četvrti svjetski rat vodit će se mačugama i toljagama“, tehnologija napreduje, ali gdje je humanost? Međuljudski odnosi su sve slabiji, empatija i razumijevanje nisu više prisutni, ljudi ne komuniciraju. Najmanji problemi koji su rješivi dogovorom,  danas se rješavaju ratom.

Pa zar nije bilo dovoljno ratova da ljudi shvate? Jer, na kraju, kome treba veća moć ako svi na ovom svijetu budu koračali prazne duše i praznog srca.

Ema Čupić, 8. b

Nikad nemojte izazivati, hvaliti i opravdavati rat, to je riječ koja ruši, ugrožava, razara i oduzima život. Nijedan čovjek, nijedan narod na svijetu, kakav god bio, ne zaslužuje rat.

                                                                                                 Marta Gortan, 8. c