Gospodin Burić učenicima je govorio o ratu u Dubrovniku, a posebno se osvrnuo na 6. prosinca 1991., dan kada je naš grad najviše stradao. Prezentacijom o tijeku borbi na našemu području istaknuo je veliku razliku u broju ljudi, vozila i oružja kojima su raspolagale zaraćene strane, zbog čega se po svemu činilo da je obrana nemoguća.

Budući da je bio na Srđu u vrijeme najgorih napada, učenicima je ispričao kako se osjećao kao vojnik koji brani svoj grad, ali govorio je i o životu svih u Gradu - bez struje, bez vode, odsječeni od svijeta...

Ipak, tadašnji biskup Želimir Puljić pozvao je ljude da ne napuštaju svoje domove. Gosp. Burić istaknuo je da su u svim domovima vojnici bili dobrodošli i kako bi ih svatko, koliko god malo imao, ponudio hranom i pićem. „Jer prazan grad ne može se braniti“, naglasio je.