ZBOR DJELATNIKA - LJUDI NAZBILJ
«Ljudi nazbilj» su, prema Držiću, ljudi dobri,
pametni i plemeniti. Da pjesma oplemenjuje i djeluje terapeutski, priznaju
to i psiholozi. Pjesma povezuje čovjekovo tjelesno i duhovno biće
te produbljuje disanje, poboljšava cirkulaciju te, konačno, tjera
probleme.
Prepoznala je to i naša vesela i uvijek raspoložena zbornica nakon
što je pjesmom dobro ugrijala glasnice na povratku s kolektivnog izleta
u Istarske toplice u lipnju 2004. Ta je misao dovela do stvaranja Prvog
učiteljskog zbora u Hrvatskoj. Sve što je za to bilo potrebno, bili
su dobra volja i strpljiv voditelj, a profesora Mladena Beljana nije trebalo
puno nagovarati.
Ubrzo su učionicu glazbene kulture počeli popunjavati i tadašnji
i bivši djelatnici, prijatelji škole. Tako su se u istoj klupi našle profesorica
matematike i tajnica, domar i profesor povijesti, bivša ravnateljica i
učiteljica razredne nastave ...
Bučno okupljanje utorkom naveče započinjalo bi ozbiljnim
upjevavanjem, a nastavilo bi se nimalo jednostavnim troglasnim obradama
našeg zborovode. Na repertoaru se našlo svakojakih pjesama – od božićnih
do zagrebačkih, dalmatinskih, međimurskih napjeva (povremeno
prekinutih manje ozbiljnim upadicama i hihotanjem). Nijedna proba ne bi
završila bez zdravog smijeha i domaćih kolača.
Narančastim šalovima oko vrata, boju OŠ Marina Držica branilo
se i u Vukovaru. Naime, zbor se odazvao pozivu predsjednika KUD-a «Dunav»,
Zlatka Hegeduša, u znak zahvalnosti što je naša škola u vrijeme agresije
na Republiku Hrvatsku ugostila vukovarsko kulturno-umjetničko društvo.
Vukovarci su tada pripremili program u prepunoj dvorani Pastoralnog centra.
O uspjehu našeg zbora svjedoči naslov članka objavljenog 22.4.2005.
u Vukovarskim novinama: «Zagrepčani oduševili vukovarsku publiku».
Naša se mala družba svidjela i grupi Amerikanaca koja je u lipnju
2007. posjetila školu u sklopu svojeg edukativnog putovanja, no najteže
je, priznajemo, bilo prvi put nastupati pred našim najvecim kritičarima
– vlastitim učenicima. Na svu sreću, djeca su nas izvanredno
primila i zdušno bodrila na generalnoj probi i nastupu. Izgleda da je
ipak zabavno gledati i ocjenjivati učitelje u nekoj drukčijoj
ulozi. Neki su roditelji, bivši učenici, čak izjavili kako je
sve to bilo ganutljivo, pa se nadamo da su se greške uzrokovane tremom
u svom tom emotivnom košmaru ipak negdje prikrile i zaboravile.
Zaintrigirali smo i TV ekipu emisije «Dobro jutro, Hrvatska»
koja je o nama snimila prilog, a čuli smo da smo našim simpatičnim
primjerom potakli i druge škole u Hrvatskoj na osnivanje vlastitih zborova.
Naposljetku, tko pjeva - zlo ne misli, zar ne?
Paola Saganić, prof.