Tom izvedbom u prostorima naše škole svrstali smo se u grupu od 18 splitskih škola u kojima je također  izvedena. Predstava se bavi općim pravilima lijepog ponašanja (higijena, ishrana i ponašanje za stolom), a bavi se i osvještavanjem važnosti poštivanja društva i prirode, zaštitom okoliša, te pomaganjem osobama sa posebnim potrebama.

Izvedba  skreće pažnju i na  prevenciju nasilja među djecom, te o načinima postupanja u slučaju da su djeca nasilnici, žrtve ili promatrači; također kako zaštiti samoga sebe u modernim oblicima komunikacije (mobilni telefon, internet).

Pozvani smo na razne načine djecu učiti lijepom, suosjećajnom i tolerantnom ponašanju.

U psihologiji je opće poznato da djeca najviše uče po modelu, tj. uče gledajući nas, naše ponašanje.  Direktno ukazivanje na loše ponašanje našim „predikama“ i kritikama često izaziva otpor i možda željeno ponašanje samo dok smo mi tu, a kad se maknemo dijete se opet nastavlja ponašati po svome. Kada humane vrijednosti želimo integrirati u osobnost djeteta mnogo je bolje to napraviti na indirektan način. Jedan takav način je umjetnička forma, tj. kroz likovne, glazbene, literarne, dramske i druge aktivnosti promicati željeno ponašanje. U takvoj atmosferi kreativnosti i zaigranosti dijete je kao plodna zemlja u koju možemo zasaditi željeno sjeme.

Ova kazališna predstava imala je za cilj kroz takav jedan indirektan način naglasiti važnost lijepog i suosjećajnog ponašanja. Svako nastojanje oko takvog cilja je vrijedno.