Ne može li imati posebno mjesto za učenje, djetetu je potrebno osigurati da barem u miru i neometano od drugih napiše zadaću i uči. U tom slučaju svoje knjige i druge potrepštine može držati u posebnoj kutiji. Bitno je da dijete uvijek zna gdje mu se što nalazi i da brine o svojim stvarima. Idealno je ako se radni stol za nešto starije školsko dijete nalazi u njegovoj sobi jer se pisanjem zadaća i učenjem na odvojenom mjestu ono počinje osamostaljivati. Dobro je da se na stolu nalazi sat i kalendar kako bi dijete lakše moglo organizirati vrijeme koje mu stoji na raspolaganju za učenje pojedinih predmeta. Na zid možete staviti pločicu na koju će dijete lijepiti razne papiriće-podsjetnike.

Pomoć u učenju

Objasnite djetetu što točno očekujete od njega što se tiče učenja. Neka vaša očekivanja budu dovoljno visoka, ali i realna s obzirom na djetetove mogućnosti (npr. “Očekujem od tebe da redovito pišeš domaću zadaću.“, “Očekujem da zapamtiš ili zapišeš što je za zadaću.”, “Ako nešto ne razumiješ ili ako te nešto posebno zanima, uvijek pitaj.”). Objasnite mu i zašto je to važno za njega i zašto je učenje korisno. Kao i kod pisanja domaće zadaće, i u učenju je potrebna dnevna rutina. Dakle, dijete treba učiti uvijek u otprilike isto doba dana. Pomozite djetetu da nauči kvalitetno organizirati svoje vrijeme. Dogovarajte se u koje vrijeme će se pisati zadaća, učiti, odmarati ili večerati. Svaki dan s njim pregledajte bilježnice kako biste dobili uvid što se radilo u školi. Omogućite djetetu da uči i izvan kuće i škole. Uputite ga u knjižnicu, na slobodne aktivnosti, likovne radionice i dr. Pohvalite djetetov trud i napredak. Važnije je da je dijete spremno uložiti napor da bi riješilo zadatak i da je napredovalo, nego kakvu je ocjenu dobilo. Ne zaboravite da djeca uče oponašanjem sebi bliskih ljudi koji su im važni, najčešće roditelja. Ako roditelji čitaju, pristojno komuniciraju s drugima, tolerantno raspravljaju o raznim idejama, dogovaraju se i pokazuju da cijene školu i učenje, i djeca će usvojiti takvo ponašanje.
 

Nekoliko tehnika koje pomažu u učenju:

Ne zaboravite suradnju s učiteljem/ učiteljicom.

U razgovoru s učiteljem/učiteljicom nastojte doznati:

Pomoć u pisanju domaćih zadaća
Djetetu kojemu je to potrebno, svakako treba pomoći u pisanju domaćih zadaća, ali na način da mu se objasni ono što mu nije jasno, pomogne da uoči greške i samo ih ispravi. 

Nikako nemojte umjesto njega rješavati zadatke jer mu time šaljete poruku da ne vjerujete u njegove sposobnosti i navikavate ga da netko drugi radi umjesto njega.

Nije ni nužno ni dobro neprekidno sjediti uz dijete dok uči ili piše zadaću. Važno je da ono zna da ste mu na raspolaganju i da vam se može obratiti za pomoć. Nemojte se nametati u onim zadacima u kojima to nije potrebno. Djetetu je ponekad potrebno samo pregledati zadaću kako biste mu pružili osjećaj sigurnosti da je to dobro napravilo. Ako već želite nešto djetetu protumačiti, informirajte se kod učitelja/učiteljice kako to učiniti jer ćete tako izbjeći nesporazum do kojeg može doći ako isti sadržaj vi i učitelj/učiteljica poučavate na dva različita načina. Kako biste izbjegli nesporazume s djetetom, dobro je dogovoriti se s njim kad će se pisati domaća zadaća (po dolasku iz škole, nakon ručka, nakon odmora, nakon slobodnih aktivnosti i sl.). Budite uporni u provođenju tog dogovora. Ugasite televizor i radio dok dijete piše zadaću.

Dobro je da dijete piše domaću zadaću i uči prije vremena za igru i opuštanje, po mogućnosti u približno isto vrijeme u danu. Tako neće biti preumorno, a i lakše će se potruditi da sve dovrši na vrijeme kako bi se još moglo igrati. Savjetujte svojem djetetu da prvo rješava zadaću koja je najteža i najopsežnija. Nabavite djetetu blok-podsjetnik u kojem će pisati svoje obaveze za sljedeći dan. Tako se može riješiti problem zaboravnosti. Dobro je biti u kontaktu s drugom djecom iz djetetova odjela i s njihovim roditeljima. Tako ćete moći povremeno provjeriti što ima za zadaću. Vrijeme maksimalnog rada ovisi o uzrastu i osobinama djeteta. Promatrajte ponašanje djeteta dok piše domaću zadaću ili uči. Kad se počne jače nego obično vrpoljiti na stolcu, okretati se na sve strane, zijevati, ljutiti se i griješiti, to je najbolji znak da treba napraviti stanku. U suprotnom učenje može postati mučenje. U slučaju psihičkog naprezanja, najbolji odmor je onaj uz laganu fizičku aktivnost.

Ne zaboravite: kod djeteta treba razvijati stav da je ono odgovorno za izvršavanje svojih obveza. Vi ste odgovorni da mu u tome po potrebi i pomognete, ne i da to činite umjesto njega.