Glavno obilježje nacionalnog okvirnog kurikuluma je primjena kompetencijskog pristupa u odgojno-obrazovnom radu, što znači planiranje i programiranje odgojno-obrazovnog rada prema odgojno-obrazovnim postignućima, odnosno vještinama i sposobnostima kojima dijete treba ovladati tijekom školovanja u programima osnovne i srednje škole u okviru različitih odgojno-obrazovnih područja. Nasuprot kurikularnom pristupu, dosadašnji odgojno-obrazovni rad polazio je prvenstveno od mehaničkog usvajanja propisanih nastavnih sadržaja, radi čega je učenje bilo usmjereno na memoriranje sadržaja i reproduciranje znanja, a poučavanje na frontalni i predavački rad učitelja i nastavnika