Ideja iza ovog pokreta proizlazi iz stvarnog događaja koji se dogodio u Kanadi 2007. godine. Tog dana učenik prvog razreda bio je izložen vršnjačkom nasilju zbog nošenja ružičaste majice u znak solidarnosti s majkom oboljelom od karcinoma. Kako bi mu pokazali podršku, nekoliko njegovih vršnjaka odlučilo je nositi ružičaste majice sljedeći dan u znak solidarnosti i protesta protiv nasilja.

Ovaj događaj pokrenuo je val podrške diljem svijeta, a Dan ružičastih majica postao je prilika za zajednice, škole i organizacije da se ujedine u borbi protiv vršnjačkog nasilja. Upravo smo i mi u našoj školi obilježili taj dan prigodnim programom i porukama prijateljstva. Učiteljice Valerija Bašić, Ivana Burić i Veronika Pejković Pivčević, u suradnji sa školskom psihologinjom,  osmisle su prigodni program koji se emitirao preko razglasa tijekom drugog školskog sata. Naši vrijedni učenici poručili su svojim prijateljima da je nasilje jezik slabih, a tolerancija i strpljenje jezik snažnih. Prenoseći iskustva i svjedočanstva žrtava nasilja, osvijestili su posljedice i rane koje učenici nose cijeloga života. Program je završen poticanje učenika da na ulazu u školu uzmu nadahnjujuću poruku o važnosti prijateljstva i time i sami budu primjer i – prijatelj.