Kroz predstavu smo upoznali tri dječaka koji u popodnevnoj smjeni svoje škole
nisu smjela gledati veliku pobjedu hrvatske nogometne reprezentacije jer su bila
u kazni u prostoriji gdje nema TV-a, a istodobno su bili i bez mobitela.

Predstava prikazuje što su ta tri dječaka, jedan Slovenac, jedan Rom i jedno
“živo” dijete bogatih roditelja radili tijekom te utakmice. Borna, Aleš i Kemal,
glavni junaci predstave, tijekom kazne se bore s načinom kako barem osluškivati
tijek utakmice, te u prvi plan iskaču teme međuvršnjačkog nasilja, rasne i spolne
diskriminacije i drugih problema koje se sve češće ogledaju u našem društvu.

Tri dječaka poistovjećuju se s velikanima vlastitog odrastanja, tj. nogometašima
i kroz njihov uzor i njihovo zajedništvo stvaraju svoju nerazdvojivost,
međusobni odnos i pomirenje. Postaju bolje i plemenitije osobe, spremnije za
život koji je pred njima.

Kroz predstavu je poslana poruka kako je izlaz iz svih problema moguć i nalazi
se u zajedništvu.