Ovoga puta bavili smo se jednim potpuno novim, do sada nepoznatim. Povodom Dana izgubljenih čarapa pokušali smo objasniti misterij nestalih i uništenih čarapa. Dio objašnjenja ponudila nam je Ivana Guljašević u svojoj knjizi Čarapojedac. Gledajući, slušajući, čitajući i pripovijedajući detaljno smo upoznali izgled, osobine i navike ovog neobičnog stvora. Kako bismo što ranije prepoznali nazočnost ovog čudovišta u našim domovima, izradili smo njegovu osobnu iskaznicu. Spoznajući njegove navike došli smo do zaključaka koji su najbolji načini za njegovo izbacivanje iz našeg doma. Stoga smo pripremili niz savjeta za postupanje u slučaju pojave Čarapojedca.

Nitko od nas ga, zapravo, nije vidio i ne znamo kako izgleda, ali vidimo tragove njegova postojanja. Čarape, koje su nekoć u paru nošene na našim nogama, a sada usamljene, rasparene i s „krumpirom“ iskoristili smo za izradu Čarapojedca. On će nas podsjećati na to koliko je važno biti uredan i brinuti da su stvari na svome mjestu, upravo tamo gdje trebaju biti.