1. OBLIK I VELIČINA ZEMLJE

2. GIBANJE ZEMLJE

Zemljina je os nagnuta prema Suncu i zbog toga Sunčeva svjetlost nejednoliko pada na površinu, zbog čega nastaju godišnja doba. Kad Sunčeva svjetlost izravno pada na osvjetljjenu polutku (sjevernu ili južnu), dan je dulji i vladaju ljetni uvijeti. Kad je pol okrenut od Sunca, jačina svjetlosti je manja, dani su kraći i nastaju zimski uvijeti. U svakom trenutku godine na polutkama vladaju suprotna godišnja doba.

Područja umjerene klime između  tropa (područja s obe strane  ekvatora) i polova imaju četiri  različita godišnja doba. Na sjevernoj  polukugli, 21. ili 22. ožujka nastupa  proljetni ekvinocij, odnosno  ravnodnevnica (na taj dan Sunčeva  svjetlost pada izravno na ekvator).  Nakon toga dani postaju dulji i  topliji, što potiče rast biljaka.

Ljeto je najtoplije godišnje doba.  Na sjevernoj polukugli traje od  lipnja do rujna, a na južnoj  polukugli od prosinca do veljače.  Sjeverni pol je 21. ili 22. lipnja  najviše nagnut prema Suncu i tada  je dan na sjevernoj  polukugli  najdulji.

Ujesen su dani hladniji i dulji.  Suprotan proljetnom ekvinociju je  jesenski ekvinocij, koji na sjevernoj  polukugli počinje 22. ili 23. rujna.    Sve kraći dani uzrokuju  usporavanje rasta biljaka i brojne  vrste drveće gube listove i  pripremaju se za zimu.

 Zima je najhladnije godišnje doba.  Sjeverni pol je 21. ili 22. prosinca  najudaljeniji od Sunca (ma  sjevernoj polukugli to nazivamo  zimski solsticij). Hladnoća i kratki  dani uzrokuju hibernaciju, odnosno  zimski san, nekih životinjskih vrsta.  Druge se slele na južnu polukuglu  koja je pod utjecajem topline  ljetnog solsticija.