Povijest Novog Zelanda relativno je kratka: on je zadnje naseljeno kopno na Zemlji.

Prvi ljudi koji su se doselili na Novi Zeland bili su s prostora istočne Polinezije u 13. stoljeću. Polinežani su zemlju otkrili na svojim istraživačkim plovidbama, a kasnije su u malim grupama počeli dolaziti na otoke.

Danas poznati kao Maori, u početku su bili podijeljeni u brojna plemena, sve do dolaska Europljana kada su im dali ime Maori što znači „obični“.

Nizozemski istraživač Abel Taman otkrio je Novi Zeland 1642. godine. Tek poslije 127 godina, točnije 1768., James Cook je, stigavši do Novog Zelanda na svom prvom putovanju, napravio mapu oba otoka i vratio se u Ujednijeno Kraljevstvo s izvješćima o stanovnicima i o bogatstvima Novog Zelanda.

Prve europske baze na Novom Zelandu bili su ogranci kitolovnih kompanija.

Od 1839. do 1841. godine Novi Zeland bio je dio australske kolonije Novi Južni Wales.

Oko 1600 km dugačka i do 200 km široka "Zemlja dugog bijelog oblaka" smještena je na dodiru Pacifičke i Indoaustralske litosferne ploče, na kojem je nastalo mlado nabrano gorje Južnih Alpa i vulkanske pojave pojave na Sjevernom otoku, a Novi Zeland često pogađaju potresi umjerene jačine.

Sjeverni i Južni otok razdvaja 23 km širok Cookov prolaz koji je nastao poprečnim rasjedom tek u pliocenu.

U jugoistočnom dijelu Sjevernog otoka uzduž obale sve do Istočnog rta nastavlja se mlado nabrano gorje s Južnog otoka, ali ono ovdje doseže visinu od samo 1600 do 1800 metara.

Središnji dio otoka zauzima 1000 metara visoko vulkansko visočje sa živim vulkanima, gejzirima, blatnim vulkanima i vrućim izvorima. Nakon dugotrajnog mirovanja u rujnu 1995. ponovno je proradio vulkan Ruapehu (2797 m), a aktivni su i Tongariru (1981 m) te Ngauruhoe (2291 m).

U sjevernom dijelu Sjevernog otoka prevladava suptropska klima s blagim zimama i toplim ljetima te jednakomjerno raspoređenim padalinama cijele godine (oko 1200 mm). Preostali dijelovi Novog Zelanda imaju umjerenu toplu oceansku klimu koja na krajnjem jugoistoku već prelazi u subantarktičku. Velike su klimatske razlike između zapadne strane Južnog otoka koja je izložena vjetrovima, s kišovitim i oblačnim vremenom (2000 do 7500 mm padalina godišnje) i istočne, zavjetrinske strane sa 500 do 900 mm padalina te mnogo više sunčanog vremena.

Wellington

Auckland