Dolina dijeli planine Hindukuša od "Koh-i-Baba" i nalazi se oko 230 km sjeverozapadno od Kabula. 2001.

Talibani su ih uništili usprkos protestima iz cijelog svijeta.

To su bile najveće statue uspravnog Bude na svijetu.

Kulturni krajolik i arheološki ostaci doline Bamiyan su 2003. godine upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji i odmah su dospjele na popis ugroženih mjesta svjetske baštine.

Statue su nastale pod utjecajem gandharske umjetnosti, koja se razvila u istoimenoj pokrajini na sjeverozapadu Indije.

To područje razvilo se u značajno kulturno središte pod utjecajem kulture Indije na jugu, Kine na istoku i raznih naroda na zapadu i sjeverozapadu.

Uz to, od sredine 1. stoljeća pr. Kr. ovdje se smjenjuju i različiti vladari, pa tako nakon perzijanaca Ahemenidske dinastije dolazi Aleksandar Veliki, zatim Baktri, Kuši i Bijeli Huni. Kad je područje Gandhare postalo dio indijske Mauryajske kraljevine, budizam se širi i postaje dominantan.

Bez obzira na to, do okupacije Sovjeta 1979. god. Bamiyan je bio značajno međunarodno turističko odredište.

U vrijeme ratova koji su slijedili iza toga, plato na vrhu do 100 metara visokih stijena sa statuama bio je često predmet ogorčenih borbi, jer se s njega moglo dobro kontrolirati dolinu na jugu.

Tako su se na tom položaju smjenjivale Sovjetske jedinice, mudžahedini i na kraju talibani. Spilje su korištene kao spremište za streljivo. U rujnu 1998. talibani su razorili lice manjeg Bude. U veljači i ožujku talibani su 28 dana uzalud pokušavali uništiti statue gađajući ih iz topova, tenkova i raketama. Nakon toga, po naređenju mule Muhameda Omara statue su minirane i 12. ožujka 2001. godine, razorene.

Razaranje nisu uspjeli spriječiti brojne intervencije UN-a i kako zapadnih tako i islamskih vlada i organizacija. Pored statua u Bamiyanu, uništeni su i gotovo svi budistički izlošci u Kabulskom muzeju. To je bilo nenadomjestivo blago rane budističke umjetnosti regije Gandhara od 1. stoljeća pr. Kr.

Danas ostaci leže u i ispred niša, koje su također oštećene, i prijeti opasnost da se i one uruše. O eventualnoj obnovi statua postoje kontroverzna mišljenja. Stanovnici tog područja izjašnjavaju se za njihovu obnovu. Restauriranje bi omogućilo da ostanu kulturni spomenik, a i poticalo bi turizam. Drugi smatraju da sve treba ostati tako kako je sad, da bude upozorenje, spomenik ljudskom barbarizmu.

Za sada nije donijeta konačna odluka, a timovi švicarskih i njemačkih stručnjaka prikupljaju, obrađuju i spremaju obrađene i identificirane dijelove statua u skladište ispred velike statue.