Na klimatska svojstva nekog planeta u Sunčevu sustavu, pa tako i Zemlju, utječe mnoštvo okolnosti.  Jedan od najznačajnijih faktora koji određuju Zemljinu klimu jest količina energije koju Zemljina atmosfera i površina primaju od Sunca. To, naravno, ovisi o samom zračenju Sunca i njegovoj udaljenosti, ali i o tome koliko od energije koja pristiže do granica atmosfere Zemlje biva "propušteno" u atmosferu, sve do vodenih i kopnenih površina, a veliki dio se reflektira i nepovratno izgubi u svemiru. 

Ako se bilo koji od ovih faktora promijeni, dolazi do klimatskih promjena. Posvemašnja blagost i stabilnost Zemljine klime pogodovale su stvaranju života i njegovu razvoju od najjednostavnijih živućih oblika sve do vrlo složenih vrsta organizama, u koje spada i čovjek. 

Zanimljivo je spomenuti da sveukupni živi svijet – biosfera – "troši" samo 0,1% pristiglog Sunčevog zračenja. 

 Zemljina atmosfera efikasno raspršuje plavu svjetlost, pa stoga nebo ima plavu boju, a u izvornom Sunčevom zračenju nastaje manjak plave boje, pa je boja Sunca gledajući sa površine Zemlje žuta, a ne žuto-zelena kakvu je astranauti vide izvan Zemljine atmosfere. 

 Iako se smatra da je Sunčev ciklus posljedica kretanja plinova, znanstvenici priznaju da još moraju mnogo učiti. Vrhunac Sunčeve aktivnosti ne znači samo stvaranje dodatnih pjega, nego i goleme eksplozije koje se događaju u njihovoj blizini.  

Međutim, početkom 2002. aktivnost Sunca ponovno se povećala (nakon 11-godišnjeg «ciklusa mirovanja») što je  uzrokovalo stvaranje novih pjega i nove eksplozije.  Dr. David Hathaway, solarni fizičar iz Američke svemirske agencije  Marshall Space Flight Center, pretpostavlja da ovaj solarni ciklus  ima dva vrhunca te da je ovo drugi.  Kako bi što više saznali o sunčevoj aktivnosti, brojni svjetski znanstvenici, upotrebljavaju tehniku zvanu  helioseizmologija kako ispitivali unutrašnjost Sunca, što je otkrilo da  plinovi vanjskoj sloja Sunca svakih 16 mjeseci mijenjaju brzinu.  

 Bijela ili vidljiva svjetlost koja od Sunca putuje ka Zemlji sastoji se od elektromagnetnih valova različitih valnih dužina. Osnovne boje na koje se ta bijela svijetlost lomi su crvena, plava, zelena i žuta. Ljubičasta boja na samom kraju sutona, posljedica je miješanja dviju boja tj. plave i zelene.