Quebrada de Humahuaca svoj naziv duguje španjolskom izrazu za planinski procjep quebrada ("slomljeno"), ali i obližnjem starom malom gradu Humahuaca. Naime, ovaj planinski procjep je oduvijek služio kao raskršće gospodarske, društvene i kulturne razmjene ovog dijela Južne Amerike. Zbog toga je 172.116 ha Quebrade de Humahuaca upisano na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Americi 2003. godine.

Naselili su je polunomadski lovci-sakupljači još prije 10.000 godina, o čemu postoje značajni arheološki nalazi. Cijelom dolinom su raštrkani opsežni ostaci uzastopnih naselja čiji su stanovnici stvarali i koristili mnoge staze koje spajaju šumovita područja na sjeveru sa dolinama na jugu.

Prve su bile prapovijesne lovačko-sakupljačke i rane poljoprivredne zajednice (9000. pr. Kr.-400.), od kojih su do sada pronađena 26 arheoloških lokaliteta u stjenovitim zaklonima i špiljama.  Njih su naslijedile organizirane poljoprivredne zajednice (400.-900.) i na kraju napredni pretkolumbovski gradovi i sela (900.-1430./80.).

Najznačajniji su ostaci kamenih poljoprivrednih terasastih polja kod mjesta Coctaca, za koje se vjeruje kako su stari oko 1500 godina, a još uvijek su u uporabi. Ona su povezana s utvrđenim naseljima (pucaras) i zajednički tvore dramatičan krajolik bez premca u Južnoj Americi.