Greben jednim dijelom prati prirodne otoke, odnosno vrhove odavno potonula planinskoga lanca. No njegova izvanredna raznolikost potječe od 3000 koraljnih grebena, više od 900 otoka, atola i laguna, od kojih se svaki nalazi u drukčijoj fazi razvoja. Zbog toga je 1981. godine upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Australiji i Oceaniji, a CNN ga je svrstao na popis sedam svjetskih čuda prirode.

Veliki koraljni greben mogu iskorištavati samo autohtono stanovništvo, Aboridžini i Torres Strait otočani, te je važan dio njihove kulture i duhovnosti. Turizam velikog koraljnog grebena svake godine Australiji donese oko 1 bilijun A$.

Koraljni grebeni rezultati su 10 tisuća godina rada, tijekom kojeg su se oceani podigli do današnje razine nakon posljednjeg ledenog doba. Graditelji ove izvanredne tvorevine milijuni su sićušnih koraljnih polipa i to 350 različitih vrsta polipa. U rodu su s meduzama, a svaki od njih ima usta koja su okružena vijencem pokretljivih lovaka.

Svaki polip može uvući kalcijev karbonat iz mora i pretvoriti ga u vapnenastu koru koja, kad je umnožimo nekoliko milijardi puta, tvori koraljni greben, No polip svoje vapnenasto sklonište dijeli sa sićušnim biljkama koje se zovu zoowanthellae. One pomoću svjetlosti pretvaraju ugljični dioksid i vodu u ugljikohidrate i kisik. Polipi apsorbiraju te spojeve, a biljkama zauzvrat daju nitrate i druge otpadne vari. Zbog toga koraljni grebeni mogu nastali samo na mjestima do kojih dopire sunčeva svjetlost, odnosno u bistroj vodi do 40 m dubine.