Svi mi koji radimo u školi želimo svakom djetetu da upravo s ovakvim sjećanjem na školu dalje raste. Možda katkad pogriješimo, ali moramo biti otvoreni za kritike koje će nam uputiti djeca jer ona najbolje znaju što žele, što mogu i što ne mogu, kad su sretna, a kada nisu. Djecu s posebnim edukacijskim potrebama ne smijemo određivati  onim što im nedostaje, već onim što imaju, a to su njihove brojne vještine i talenti. Potrebno im je osigurati jednake uvjete i mogućnosti odgoja i obrazovanja, poštovati ih i prihvaćati upravo takve kakvi jesu, jer različitost je bogatstvo, a ne nedostatak.

Djeca svih dobi međusobno se razlikuju po svojim sposobnostima, vještinama, znanju, ponašanju, te po tome što vole ili ne vole. Razlike proizlaze iz različitih iskustava djece, nasljednih osobina, temperamenta i sposobnosti za učenje, a ovise i o vrsti tjelesnog (motorika, vid, sluh) ili intelektualnog oštećenja. Stupanj razvoja djeteta je ovisan, dakako, o težini invaliditeta i teškoća u učenju te o uvjetima koji proizlaze iz životne sredine djeteta (je li mu pristupačan vrtić, škola, ima li iskustvo igre s vršnjacima, komunikacije s odraslima).

Što su poteškoće u učenju?

Poteškoće u učenju obuhvaćaju specifično funkcioniranje koje ometa sposobnost pohranjivanja, obrade ili stvaranja informacija i na taj način stvara raskorak između sposobnosti i učinjenog. Poteškoće u učenju mogu utjecati na sposobnosti čitanja, pisanja, govora ili matematičkog računanja, a mogu ometati i društvene vještine. One mogu utjecati na jedno ili više razvojnih područja. Djeca s tim poteškoćama mogu s određenim vrstama zadataka imati značajne probleme dok pri drugim vrstama mogu nadmašiti ostale. Poteškoće se ne mogu izliječiti niti se može očekivati da će same nestati. Međutim, djeci se može pomoći kako te nedostatke nadoknaditi, odnosno kako ih čak i sasvim nadvladati.

Najčešće poteškoće u učenju

Disleksija se odnosi se na poteškoće iščitavanja i razumijevanja pročitane riječi i pravilnog pisanja riječi. Dijete zamjenjuje slova koja sliče zvučno ili slično izgledaju (d-b, b-p, i-l, š-ž, m-n) te ispušta slogove i dijelove riječi.

Disgrafija se odnosi  na poteškoće usvajanja vještine pisanja. Prepoznaje se u nepravilnom držanju olovke, nečitkom rukopisu, nepoštivanju crtovlja, ispuštanju slova i slogova te zamjeni slova.

Diskalkulija se odnosi  na poteškoće usvajanja matematičkih vještina i utječe na matematičko računanje. Može također utjecati i na sposobnost pamćenja matematičkih podataka te  na pojam vremena i novca.

Dispraksija se odnosi  na motoričke poteškoće i utječe na sposobnost koordiniranja pokreta.

Poteškoće slušnog procesiranja se odnose na sposobnost pojedinca da analizira ili razumije informacije koje dobiva slušanjem što je ključna pretpostavka za uspješno korištenje jezika i nužno je za čitanje.

Poteškoće vidnog procesiranja se odnose  na narušenu sposobnost stvaranja smislene slike iz informacija koje primamo vidom.

Poremećaj pažnje sa ili bez hiperaktivnosti se ponekad  javlja uz poteškoće u učenju. Obilježja ovog poremećaja uključuju naglašeni motorički nemir, rastresenost i/ili impulzivnost što može utjecati na mogućnost podučavanja takvih osoba.

Kako prepoznati poteškoće u učenju?                                            

Iako mnogo djece povremeno pokazuje neke probleme u učenju i u ponašanju, neka se ponašanja trebaju uzeti u obzir kao upozorenje za traženje pomoći i savjeta kada dijete ne ispunjava zadatke u skladu sa svojom kronološkom dobi.

Kod djece školske dobi mogu biti prisutne poteškoće u:
- držanju olovke, pisanju, crtanju ili precrtavanju oblika
- učenju novih pojmova, izgovaranju cjelovitih rečenica
- razumijevanju pročitanog
- prepričavanju tekstova, pamćenju novoprimljenih informacija
- usmenom ili pismenom izražavanju misli
- rješavanju matematičkih zadataka u skladu sa svojom dobi
- urednom i organiziranom vođenju bilježnica
- praćenju uputa i naloga
- prelasku s jedne aktivnosti na drugu
- igri s vršnjacima te razumijevanju i pridržavanju pravila društvenih igara
- samopouzdanju

Uz navedene poteškoće, djeca s poteškoćama u učenju mogu i:
- biti emocionalno i socijalno nezrelija (”djetinjasta”) od očekivanog za njihovu dob
- biti neodlučna, impulzivna, lako frustrirana, osjetljiva, sramežljiva i povučena
- poznavati pravila, ali ih se ne pridržavati

- gurati, hrvati i dodirivati druge bez nekog razloga
- ostvarivati slab kontakt očima
 

Ako ste prepoznali neke od navedenih teškoća te ste  zabrinuti za razvoj svoga djeteta ili njegov napredak u školi, važno je da se posavjetujete s nekim od stručnjaka,  kao što je učitelj, pedagog ili defektolog u školi. Od koristi može biti i razgovor s liječnikom te stručnjacima u savjetovalištima.

Kako roditelji mogu pomoći?

Roditelji igraju važnu ulogu u školskom uspjehu i ohrabrivanju te podržavanju neovisnosti u školi i kući. Uspjeh i neuspjeh sami po sebi ne utječu na djetetovu motivaciju za učenjem, no reakcija roditelja i učitelja na djetetov uspjeh ili neuspjeh mogu imati snažan učinak. Stoga je iznimno važno ohrabrivati dijete u nastojanju da ovlada nekom aktivnošću koja vodi do svladavanje određene vještine.

Svaki je napor postignuće za sebe. Važan je trud, a ne krajnji rezultat.
 

1. Dopustite svom djetetu da vam pomogne u kućnim obvezama
-  odaberite one aktivnosti koje podržavaju izgradnju vještina i samopoštovanja (primjerice: pomoć u kuhanju)
- aktivnosti trebaju imati svrhu, djeca imaju potrebu da je njihov uloženi trud cijenjen (primjerice: pranje suđa)

2. Neka upute budu jasne i jednostavne
-  govorite jednostavnim jezikom i pokažite vlastitim primjerom
- kada Vam pomažu, podržavajte ih riječima (primjerice: ”Uredno si složila hlače”)

3. Pridržavajte se rasporeda
-  dogovarajte kako ostvariti željene rezultate i plan rasporeda
- planirajte stanke u aktivnostima

4. Umanjite ometajuće faktore tijekom učenja
-  ugasite TV ili ograničite gledanje televizije tijekom tjedna
-  pronađite stalno mjesto za učenje koje ima najmanje ometajućih faktora

5. Budite strpljivi i ponudite korisne savjete
- zaboravljanje nije namjerno (primjerice: domaća zadaća); podsjećanje će biti od pomoći
- pogreške u domaćoj zadaći nisu namjerne, ne tjerajte da je ponovo piše
- budite sigurni da imate djetetovu pažnju (kontakt očima, prestanak ostalih aktivnosti) kada nudi isprike i objašnjenja

6. Nagrađujte za dobro obavljeni posao
- pozitivna reakcija: osmijeh, dodir ili pažljivo odabran, dugoočekivani dar koji slijedi neposredno nakon aktivnosti
- uloženi napor trebao bi biti povezan s adekvatnom nagradom
- iskreno pohvalite ono što vam se sviđa (primjerice: ”Super ti to ide”, ”Stvarno si brz/a”, ”Danas odlično radiš”…)
- ne pretjerujte s darovima i ne davajte obećanja koja ovise o faktorima koji nisu pod vašom kontrolom (dijete koje očekuje dar svaki put kada dobije dobru ocjenu, neće razviti unutarnju motivaciju i samostalnost)

7. Zadržite smisao za humor i budite optimistični
- zadržite očekivanja, ali realna (ne očekujte odličan uspjeh, koji je izvan mogućnosti djeteta)
- slobodno se našalite i zabavljajte sa svojim djetetom, uživajte!

8. Čitajte svojoj djeci i neka ona čitaju vama
- ne brinite o pogreškama u čitanju; važnije je da bude zanimljivo, zabavno i da uspijete naći zadovoljstvo čitanjem

9. Budite dosljedni
- uvedite jednostavna pravila i provjerite razumiju li ih svi u obitelji, zajedno ih formulirajte
- budite dosljedni u disciplini i nagrađivanju

10. Uživajte u vremenu provedenom s prijateljima
- ohrabrite dijete da uživa u druženju i razvijanju socijalnih vještina
- upoznajte roditelje s kojima možete podijeliti slična iskustva i izmijeniti informacije
- zadovoljite i druge svoje potrebe i interese osim djetetovog uspjeha – nađite vremena za sebe

VAŽNO!
Ako postoje veći stresovi u životu djeteta (primjerice: razvod roditelja, gubitak bliske osobe, zlostavljanje, automobilska nesreća…), može doći do poteškoća u učenju. Tad će najprije biti važno riješiti izvor stresa, a tek potom pomoći djetetu da prevlada smetnje u učenju.