MOJA GLAVA NIKADA NE SPAVA

Moja glava nikada ne spava!

Ona uvijek misli, razmišlja, računa i sve je to njezin posao. Jako ju ljuti cura moje simpatije. Kada je zbunjena, ne treba joj dugo da se sjeti zašto je ona za mene prava pametnjakovićka. Jako voli rješavati lagane zadatke, a teške zadatke iz matematike ne voli. Ona nekada zna razmišljati dok spavam.

Ja mislim da je njoj jako teško zato što mora računati i donositi odluke. Uostalom, ona je meni jako draga. Jako ju volim jer je ona moja glava.

            MARIJA MAGDALENA KRVARIĆ, 4. r.

PŠ NEGOVEC

ŠTO SAM RADILA, ŠTO RADIM, ŠTO ĆU RADITI… JEDAN OBIČAN DAN

Ujutro sam se spremala za školu. Obukla sam se, počešljala, oprala zube, umila se i obula se. Kada sam sve to napravila, tata me odvezao u školu.

U školi sam razgovarala s Monikom, Danicom, Emom, Teom, Lucijom, Marijom Magdalenom, Anom, Lukom, Antonijem i Ramajanom. Učiteljica je ušla u razred pa smo se najprije pozabavili matematikom. Poslije smo pisali ispit. Sada nam je učiteljica dala zadatak da napišemo ovaj sastavak. Naporno je to pisanje. Umjesto da pišem ovaj sastavak, slušam kako Ivana Radošević čita.

Kada dođem iz škole, pisat ću zadaću, ako je dobijem. No, prije ću se presvući, oprati ruke i pojesti bakinu buhtlu s pekmezom. Poslije ću razgovarati s Marijom Magdalenom, Anom i Luci preko poruka. Razmišljat ću i o tome što ću raditi sutra.

                  MONIKA ŽUGAJ, 4. r.

PŠ NEGOVEC

ZIMA

Dubok snijeg i gusta magla,

s obzirom na jesen,

promjena je nagla.

Snijegom prekrivene –

kuće, ulice i polja.

U zimi stiže i godina nova.

Nije to jedini razlog za sreću,

snježne radosti,

nikada zaboravit neću.

Sanjke jure, grude lete,

nasmijana baka kućni prag mete.

Ima još toga

što o zimi mogu reći,

ali dosta priče,

idem uživati u sreći.

ANTONIA ANDRAŠEK  3. r.

PŠ POLJANSKI LUG

LJUBAV

Ljubav je sve što sja,

ljubav je vreća bez dna.

Ljubav je ponekad kratka,

ali uvijek jako slatka.

Ljubav je kad se dvoje vole

i nikad se ne razdvoje.

To je ljubav.

ELENA ŠIMUNEC 4. r.

PŠ POLJANSKI LUG

PALIM SVIJEĆU ZA VUKOVAR

Palim svijeću za Vukovar koja će zauvijek sjati.

Palim svijeću za Vukovar koja će zauvijek nadu buditi,

koja će svima hrabrost dati i snagu pružiti,

za taj grad heroja – Vukovar!

Neka svjetlost te svijeće da mir i spokoj

preminulima u ratu.

Želim jakost onima koji su svoju obitelj izgubili

i onima koji ih nikada nisu pronašli.

Za taj grad Vukovar moja će svijeća

zauvijek sjati!      

                             SARA BUDIMIR, 7. a

pjesma objavljena u zborniku XI. literarno-likovnog natječaja

„Poj riči materinske“, Primošten

ZLATNI REZ ILI KAKO NAPISATI SONET

Ako postoji zlatni rez između nas,                           

poletjeli bismo do neba među zvijezde         

ili među grane gdje se ptice gnijezde.       

Nikad se neće promijeniti upućen tebi moj glas.                                       

Postoji  li među nama neki zajednički san           

neki glas koji ti kaže pođi sa mnom              

svilenom haljinom tamnom?

Vjerovala ili ne, uljepšaš mi svaki dan.                                                                                                   

Pođimo na livadu, prijeđimo ispod duge          

zaboraviti mržnju i sve suze tuge!                       

Iz sna prijateljstva se prenem.                                     

Posjetit ćemo Rim, Pariz, Zagreb,                      

poletjet ću kao galeb                   

čim za tobom krenem.                                                                                                                                      

                                                            MISLAV KOŠČEVIĆ, 8. a

ŽELIM DOSEGNUTI NEBO

Želim dosegnuti nebo,

sve njegove zvijezde,

sav njegov sjaj,

svu njegovu svjetlost.

Sve njegove zvijezde

koje sjaje kao svjetiljčice

na božićnom boru

koje uvijek u meni uklone

tugu i bol.

Sav njegov sjaj,

koji sjaji bez prestanka

kao svijeća

na božićnom stolu.

Svu njegovu svjetlost i ljubav

koje se nikad ne gase.

                      LEA RANILOVIĆ, 7. a

KAK CVETJE DIŠE REČI HRVATSKE

Znate kak cvetje diši?

E, tak diši domača reč!

I kad doma jesem i kad doma nisem,

domača reč je uvek tu

v mome sercu.

Kak bi ju zaboraviti mogla?

I da oču, da moram,

ne bi da mi serce zemu.

Nek se smeje ko se oče.

S ponosom hrvatski govorim i ne sramim se!

Ko se srami svog jezika, Hrvat nije!

                                   LUCIJA GREŽINA, 8. b

                                   LITERARNA DRUŽINA

DREVNI I LIJEPI JEZIČE HRVATA

(Sonet za hrvatski jezik)

Drevni i lijepi jeziče Hrvata,

svaki te čovjek prepoznati zna.

Čaroban si i nježan poput sna,

uvijek nam svaka otvaraš vrata.

Moja me majka uvijek učila:

Jezik je tvoje najvrjednije zlato,

jezik je sve lijepo i bogato.

I uvijek sam zato svoj jezik voljela.

Moj lijepi, drevni jeziče Hrvata,

Ostat ćeš budan dok budem i ja.

Ostati sniti za sva vremena.

Uvijek ću te pamtiti

i svakom ću te čovjeku s ponosom predstavljati.

Srce će moje za tebe uvijek kucati.                        

                                    LEONA FALČEVIĆ, 7. B

literarni natječaj „Nazor i mi“, Postira na Braču

MOJA PRVA LJUBAV

   Bilo je to prije puno godina. Bila sam još mala, u „vrtiću”. Uvijek kad bi me mama dovela, prvo što bi mi palo u oči bila je jedna velika, u crno odjevena „časna”. Čim sam je ugledala, počela sam plakati. Ona je za mene bila žena koja me želi oteti. Uvijek sam je promatrala budnim okom, čak i kad smo trebali „spavati”. Nisam voljela kad mi je donosila hranu. Morala sam jesti  jer bi inače mama bila ljuta, ali bilo je ukusno iako sam sumnjala da nešto muti.

      Tako su mi tužno prolazili dani sve dok nisam upoznala svoju najbolju prijateljicu i svoju prvu ljubav. Prvo je on za mene bio samo običan dječak kojeg nisam ni primjećivala, a onda… Bilo je to nekoliko dana prije Božića. Svi smo trebali napraviti svoj vijenac koji bismo stavili na svoje krevetiće. Kada smo ih radili, ja sam sjedila kraj njega. Stvarno je napravio lijepi vijenac. Ne znam kako i zašto, ali „teta” nas je pozvala da se on i ja zajedno slikamo.

Tada sam shvatila da je taj dečko moja prva ljubav. Dječak  plave kose i očiju i toplih ruku koje su me ponekad grlile. Bili smo zapravo vrlo slični: ista plava, do ramena kratka kosa i lijepe plave oči. Nismo puno pričali, zapravo kao da nismo uopće, ali smo brzo „kliknuli”. Bili smo se igrali, šetali, jeli zajedno… Bio je tu kad nije bilo moje BFF.

No jednog dana sve je propalo u vodu. Bio je Sveti Valentine, Valentinovo. Imali smo zadatak donijeti nešto onome tko nas izvuče iz „Zaljubljene kutije”. Iskreno, svim sam se srcem nadala da ću ja Njega izvući.

No tome su se nadale su i sve „cure” u vrtiću, osim jedne. Nakon njih bio je red i na mene. Polako dolazim do stola i držim sama sebi „fige”. Uvlačim ruku iiii… neeee!

Nije bio on, bio je to drugi dečko.

„Uf, samo da mi je znati koja će dobiti Njegov poklon,” pomislila sam. No išlo je dalje, redom, sve do jedne druge, zadnje djevojčice. Ostao je samo papirić za Kikija i za Njega. „Hoće li ga izvući? Ma neće, jedino ona nije zaljubljena u Njega. Misliti je cvijeće brati.” mislila sam.

Da, ona ga je izvukla. Bila je to „crvenokosa ovca” – tako smo je zvali, nije joj smetalo.

„Zašto baš ona? Ona se jedina nije u Njega! Pa ne vjerujem, zar baš ona?” rekla sam svojoj BFF.

„Tako je – kako je”, odgovorila je.

Otada On više nije ni htio biti sa mnom niti me pogledati. Bio je stalno s crvenokosom.

 Ah, nema veze. Ionako ga nikad više nisam vidjela ili ga bar nisam prepoznala. Sjećam ga se kao svoje prve ljubavi, pamtim tu prvu propalu ljubav.

Bilo je još ljubavi, ali svaka se nekako odgurala od mene zbog druge. Sada nemam s tim problema. Živim, kako se kaže, SINGLE.                                                           

                                                       DOROTEA BASAR, 7. a

VU SVETLU BOŽIČA

Vu svetlu Božiča

rodil nam se Isus.

Tako lepi dečec

vu jaslicama malim!

Živina ga greje

svojim dahom

dok putem tri krala

zlata nose.

Marija skup z Josipom

zahvaljuje Bogeku

na prelepom dareku.

                                        PETAR-PAVAO JAGATIĆ, 7. a

ŠTO JE ZA MENE KRUH SVAGDANJI

Za mene je kruh radost

i osmijeh na tuđim licima.

Za mene je kruh nešto

što nema cijenu.

Ima nešto što se sigurno može reći:

Svagdanji kruh ljubavi uvijek će se peći!

                                         MARINA PEJIĆ, 7. b

HAIKU  

Ta bijela roda

leti cvjetnom livadom,

proljeće je tu!

DOROTEA BASAR, 7.  a

Stoji na nozi,

gleda u nepoznato,

o što to krije?

SARA BUDIMIR, 7. a

Ta lijepa ptica,

crno-bijela, na polju

stoji kao drvo!

                                              LEA RANILOVIĆ, 7. a

Došla je roda

što blista od bjeline,

ugnijezdila se.

Pjeva malena,

krilata melodija

na jednoj nozi!

                     INES ĐORĐEVIĆ, 7.  a

natječaj udruge Tri rijeke,  Ivanić Grad

Listovi šušte

i to breza se njiše,

miris taj dišem!

                             SARA BUDIMIR, 7. a

Izgubila se

sitna među tim drvećem

mala nam breza.

                                   MISLAV KOŠČEVIĆ, 8. b

Njiše se breza

i veselo se smiješi

jer ptice vidi.

                                        DORA KOS, 8. a

Zelena boja

svuda vlada livadom,

zaštitimo je!                      

                          INES ĐORĐEVIĆ, 7. a

Gledaj, livado,

tako si puna cvijeća,

šarena si sva!

DOROTEA BASAR, 7. a

Livada puna

sićušnih cvjetova sja.

U njoj sve raste.

                                                             LEONARDA OŠTREC, 7. a

natječaj udruge Goranski koraci, Delnice

HRVATSKI JE MOJ ŽIVOT

Hrvatski volim poput majke i oca.

Hrvatski govorim ja sa svojim prijateljima.

O hrvatskom mislim dan i noć i pjevam mu pjesme.

Moj jezik  mi govori svašta, govori o sebi i životu svom.

On mi govori da me voli poput sestre,

a ja njega poput brata jer hrvatski je

život moj.

                                  SILVIJA  ČIRITOVIĆ, 7. a

                                  LITERARNA DRUŽINA

HRVATSKI JEZIK JE MOJA GLAZBA, MOJE NOTE

Hrvatski jezik je moja glazba, moje note.

Glazba koja ne prestaje

niti nestaje.

Hrvatski jezik je moja glazba, moje note.

Note što glazba su mila

i daju ti krila.

Hrvatski jezik je moja glazba, moje note.

Pokušaj reći bar jednu hrvatsku lijepu riječ

i sve poteškoče ti ćeš prijeć.

Hrvatski jezik je moja glazba, moje note.

Note koje kraja nemaju.

I zato svi hrvatski pričati trebaju.

                                 MARIJA  DROPULJA, 7. a

                                 LITERARNA DRUŽINA

MOJ HRVATSKI JE LIJEP

Moj hrvatski je lijep kao na nebu zvijezde

Kada ptice čuju domaću riječ, odmah se ugnijezde.

Moj hrvatski nije opasan i strašan.

Moj hrvatski je za mene važan.

Moj hrvatski je lijep kao livada cvijeća

Kad ga spomenem, obuzme me sreća.

Moj hrvatski je topao kao upaljena svijeća.   

Moj hrvatski je lijep kao tisuće umijeća.

                               MAJA  BOGATI, 8. a

                               LITERARNA DRUŽINA

KADA KAŽEM HRVATSKI…

Svijet se moj ispuni

i uši mi zazvone

kada kažem hrvatski.

Kada kažem hrvatski,

to je kao glazba u mojim ušima

koju zaustaviti ne mogu.

Kada kažem hrvatski,

u svijet mašte potonem

i obuzda me sreća.

Zatoplim

kao upaljena svijeća

kada kažem hrvatski.

                              MISLAV KOŠČEVIĆ, 8. a

                               LITERARNA DRUŽINA

HRVATSKI JEZIK JE MOJA GLAZBA, MOJE NOTE

Hrvatski jezik je moja glazba, moje note

Koje se svaki dan ponovo pišu.

Te note mijenjaju se svaki dan.

Sve ljepše postaju, kao san,

Moj hrvatski jezik je skladan

kao nebo puno zlastnog sjaja.

Hrvatski je jezik moj

i voljet ću ga svaki dan.

To je moja snaga, poput ptičjeg leta

i cvrkuta na zelenim granama.

                                  DORA KOS, 8. a

                               LITERARNA DRUŽINA 

HRVATSKI JEZIK JE MOJA GLAZBA

Hrvatski jezik-

to je moja glazba,

to  su moje misli,

moje note.

To je za mene

najljepši jezik na svijetu.    

Ja pjevam i govorim hrvatski

i to je jedna prelijepa bajka,

prelijepi modri cvijet.

                            LEA RANILOVIĆ, 7. a

                               LITERARNA DRUŽINA 

JESEN U SLAVONIJI

Slavonija je prekrasan kraj. Posebna je u jesen jer se tamo održavaju Vinkovačke jeseni.

Slavonija je poznata po crnoj, rodnoj zemlji i zato u jesen možete vidjeti puno traktora koji vuku prikolice pune kukuruza. Pogled seže daleko po zlatnim poljima bez kraja.

Kroz zlatne šume koje sežu do neba, vodi put posut šuštavim, zlatnim lišćem.

MAJA GRUBEŠIĆ, 3. c

LITERARNA GRUPA

KRUH

Kruh je namirnica koja se pravi od puno vrsta brašna: kukuruznog, raženog, pšeničnog bijelog i crnog. Kruh je zdraviji od sladoleda. Ništa ne može zamijeniti kruh. Kruh najbolje rade bake. Meni nema ništa draže od mirisa svježe pečenog kruha u jutro.

MAJA GRUBEŠIĆ, 3. c

LITERARNA GRUPA

JESEN U BRČEVCU

Brčevec je lijepo mjesto. Posebno je kada dođe jesen.

Ljudi rade, sakupljaju plodove zemlje i kad god mogu uživaju u jeseni.                                        Od povrća spremaju zimnicu. Ljudi čiste dvorišta, pile drva i pripremaju se za zimu.

Najljepše im  je u hladna jutra i u duge večeri grijati se uz tople peći.

HRVOJE ŽITNJAK, 3. c

LITERARNA GRUPA

JESEN, ZIMA I MEDO

Došla je jesen i lišće je počelo padati. Životinje se spremaju za zimu. 

Jedino medo samo leži i brunda: „Joj, kako ja mrzim jesen! Sve se životinje spremaju za zimu. Ja ne moram. Ipak sam ja medo, spavam zimski san!”                                                                           Prošla jesen, došla zima.                                                 

Medo se sklupčao i zaspao. Već početkom zime medo se probudio. Reče sam sebi: „Joj, kako sam gladan! Nisam se dobro pripremio za zimu. Trebao sam pojesti više hrane i stvoriti zalihe za zimu. Morao sam raditi kao i druge životinje.”                                                            Medo je jadikovao i naučio lekciju.                                 

Zahvaljujući vrijednim životinjama i njihovim zalihama hrane, koju su s njim nesebično podijelile, preživio je hladnu zimu.

GABRIJELA SEDMAK, 4. b

LITERARNA GRUPA

MALI LIST

Mali list pada.

Pada cijelu jesen.

Svi su sretni

kad lišće pada.

LEONA SEDMAK, 2. c

LITERARNA GRUPA

JESEN

Jesen je važna.

Jesen je snažna.

Vole je svi,

zašto ne bi i ti?

Vole je svi,

voliš je i ti!

Volim je ja,

voliš je ti,

vole je svi!

LARA KOLIĆ, 3. c

LITERARNA GRUPA

BAKIN KRUH

Kruh najbolje rade bake. U njega stavljaju zdrave, domaće sastojke: brašno, kvasac, sol i vodu. Domaći, bakin kruh zdraviji je od bilo koje druge hrane. Jeste li to znali? Ukusniji je od svakog slatkiša. Svako me jutro mami poznati miris domaćeg kruha.

HRVOJE ŽITNJAK, 3. c

LITERARNA GRUPA

SASTAVAK O KRUHU

Kruh je zdrava namirnica. Svi ga vole jesti. Sadrži zdrave namirnice, a brašno od kojeg se pravi dobiva se od puno vrsta žitarica. Kruh najbolje prija uz neko jelo, no mnogi ga vole i kao samostalnu namirnicu. Najzdraviji je domaći kruh. Svatko tko peče domaći kruh ulaže mnogo truda.

HRVOJE ŽITNJAK, 3. c

LITERARNA GRUPA

KRUH

Kruh je vrlo posebna hrana. Spravlja se od mnogo vrsta brašna i uz dodatak cjelovitih žitarica. Nalazimo ga u različitim oblicima i vrlo različitim bojama: od zlatne do vrlo tamne smeđe boje. Tada kruh izgleda kao neobična hrana.

Kruh je zdrav jer je spravljen od zdravih sastojaka.

ANA DROPULJA, 3. c

LITERARNA GRUPA

KRUH

Kruh je najukusniji komad pečenog tijesta na čitavom svijetu. Kruh hrani sve ljude. Njega prave pekari. Budni su čitavu noć kako bi napravili njega, divan komad pečenog tijesta kojega vole jesti ama baš svi. Jedu ga za doručak, ručak i večeru. Može se jesti bilo kada i može se jesti s namazom. No ipak, kruh je kruh. Najukusniji je bez ikakvog namaza, sira ili salame. Kruhu je posvečen jedan dan u godini. To je Dan kruha. U našoj školi on se održava 13. listopada.                       

Kruh je najvažniji u našoj prehrani.

NIKA KLUKOVIĆ, 4. b

LITERARNA GRUPA

JESEN I KRUH

Prvi jesenski dani se nižu,

jesen je tu i dani kruha već su blizu.

Zlatno klasje puno zrnaca

već je davno ubrano s polja,

stiglo do mlina,

pa kao brašno stiglo i do nas.

U kuhinji je moje mame

pomiješanog s kvascem, soli i vodom

pretvoreno u tijesto.

Tijesto mama u peć stavlja

i začas iz peći miris se širi.

Uz miris iz peći i zlatni kruh izlazi.

LUCIJA DOMISLOVIĆ, 4. b

LITERARNA GRUPA

KRUH ŽIVOTA

Isus je kruh života,

kad ga primamo

to je prava divota.

Hvala Ti, Isuse

na kruhu tom

što čini ljude

i djecu radosnom.

MARCELA KLARIĆ, 3. c

LITERARNA GRUPA

LIŠĆE

Uživalo lišće na grani. Jedan list se upitao: „Gdje nas vodi vjetar?”

List preko puta mu odgovori: „Vjetar nas nosi u tropske krajeve.”

Treći list odvrati: „Nije točno. Vjetar nas nosi u hladnu zimu.”

Dva lista nastavila su se svađati.

Prvi list mirno je gledao. Dok mu je dojadilo glasno je viknuo:

„Tiho! Pitat ćemo vjetar gdje nas nosi.”

„Vjetre, gdje nas nosiš?”, vikali su.

Vjetar im odgovori: „Ja vas vodim na izlet. Malo u Švicarsku, malo u Austriju. Ovisi o tome koliko ste dobri.”

NIKA KLUKOVIĆ, 4. b

LITERARNA GRUPA

JESEN

Jesen je draga,

jesen je blaga.

Jesen je slatka,

jesen je glatka.

Jesen je bajna,

jesen je sjajna.

U jesen kiša pljušti,

u jesen lišće šušti.

U jesen se sunce krije,

u jesen oblaci plove.

U jesen se magle spuste,

u jesen vjetar jače puhne.

TEA HAJSOK, 2. c

LITERARNA GRUPA

KESTENI

Kesteni su za igru i djelo

a najukusniji za jelo.

Kesteni se koriste da se uz igru

i uz pomoć njih lakše može učiti.

 Najsretnija sam kad ih donesem kući

a mama ih u tavi ispeče.

Ja ih tada brzo jedem

dok su još slasni i vrući.

TEA HAJSOK, 2. c

LITERARNA GRUPA

JESEN

Jesen vole svi,

maleni i veliki.

Učiteljice, učitelji

i učenici svi.

Jesen je puna

toplih boja.

Raskošna crvena,

narančasta i žuta.

Sve su boje

izmiješane,

isprepletene

u jesen.                           

VIKTORIJA HAJSOK, 4. b

LITERARNA GRUPA

KNJIGE, KNJIGE…

Školske knjige služe za učenje.

U slikovnicama uživamo gledajući slike.

Knjige nas zabavljaju, svake na svoj način.

Neki ne vole vanjski izgled knjige.

Kada ju otvore, iznenade se.

Svi znamo da se knjiga ne sudi po koricama.

VIKTORIJA HAJSOK, 4. b

LITERARNA GRUPA

JABUKA

Jedna je jabuka pala sa stabla. Drugu je pri padu zaustavila grana. -Zašto sam još tu? Tako sam lijepa i rumena. Vidite, vidite! Dolazi djevojčica. Ubrat će mene. –Ne, mene će-reče treća jabuka. Ona je još visjela sa grane. Jabuka koja je pala samo je šutjela. Kada je djevojčica došla do stabla ubrala je jabuku koja je pala na tlo i rekla: -Kako je lijepa! Kada ju je probala zadivljeno je rekla: -Kako je ukusna!

SARA MIŠAIN, 4.b

LITERARNA GRUPA

KIŠOBRAN MI PRIČA

Ja sam kišobran.   

Živim u trgovini.

Zovem se Kapljivko.

Štitim ljude od kiše.

Volim kišu.

Nestrpljivo čekam da padne kiša.

ANA DROPULJA, 3. c

LITERARNA GRUPA

KNJIGE U KNJIŽNICI

Mi smo knjige.

Volimo biti u knjižnici.

Ponekad smo plašljive,

ponekad odišemo hrabrošću

ili smo jednostavno uzbudljive.

Obožavamo kad nas netko čita.

Što nas više čitaju, to se više veselimo.

ANA DROPULJA, 3. c

LITERARNA GRUPA

SRETNI LIST

Ja sam sretni list.

Sretan sam jer sam pao s grane

i opet sam među svojim prijateljima.

Imam puno prijatelja i volim ih.

Zajedno ćemo letjeti s vjetrom.

ANA DROPULJA, 3. c

LITERARNA GRUPA

KESTENI

Kesteni se peku,

kesteni se kuhaju,

kesteni se jedu.

Miris kestena 

osjeća se nadaleko.

Kestene vole svi.

Volim ih ja,

voliš ih i ti.

ANA DROPULJA, 3. c

LITERARNA GRUPA

BOŽIĆ

Na Božić svi anđeli pjevaju.

Ljudi odlaze na polnoćku.

Svi se vesele Božiću.                                                              

Zvončići zvone kroz noć.

Pjevaju se božićne pjesme.

Obitelj je puna ljubavi.

LARA KOLIĆ, 3. c

LITERARNA DRUŽINA

BOŽIĆ

Božićno doba je lijepo.                                          

Peku se ukusni kolači.                                    

Snježić djeci mami osmijeh na lice.                    

Snjegović gleda kako snježić pada.             

Kroz noć odjekuje pjesma.                                             

Sreća djece i odraslih je bezgranična.            

Božić je najljepši blagdan.

NIKA KLUKOVIĆ, 4. b

LITERARNA DRUŽINA

DAROVI SVETOG NIKOLE

Darovi svetog Nikole mogu biti                                         

veliki, mali ili srednje veličine.                                    

Mogu biti okrugli, kvadratni ili ovalni.                                

Mogu biti plavi, žuti ili zeleni.                                  

Nije važno kakve su boje, oblika i veličine.   

Važno je da se daruju od srca.                         

Sveti Nikola to dobro zna.

NIKA KLUKOVIĆ, 4. b

LITERARNA DRUŽINA

DAROVI SVETOG NIKOLE

Stigli su ti dani kada nas                                        

Nikola od Krampusa brani.

Sveti Nikola dugu bradu ima,                                  

kada dođe on dijeli darove svima.

Šibice za zločeste, čokoladice za dobre,                   

 svakome po nešto iz Nikoline torbe.

ANTONIA SIČAJA, 4. b

LITERARNA DRUŽINA

SNIJEG

Snijeg mali,

snijeg pali.

Snijeg sipi,

snijeg pršti.

Snijeg je pao na brijeg.

Prekrio je list i kesten.

MAJA GRUBEŠIĆ, 3. c

LITERARNA DRUŽINA

SVETI NIKOLA

Djevojčica Maja je čistila svoje cipelice za svetog Nikolu.                                       

Majka ju je opominjala da je vrijeme za spavanje. Zamolila je majku za još malo vremena. Majka ju je podsjetila da ih stavi u prozor. Maja je otišla spavati, a kad se u jutro probudila, odmah je otrčala do prozora. Uzela je cipelicu da vidi što je dobila.    

Veseo osmijeh obasjao joj je lice.

GABRIJELA SEDMAK, 4. b

LITERARNA DRUŽINA

MARKO I BOŽIĆ

Marko jako voli Božić.                                          

Bila je Badnja večer i on je bio jako sretan. Sjedio je u svojoj sobi i čekao da noć poodmakne. Odlučio je da ne ide spavati jer želi vidjeti Djeda Božićnjaka.                                       Nakon sat vremena Marko je utonuo u san. Ujutro se probudio i shvatio da je zaspao.     Darovi su ga već čekali.                                          

Odlučio je ponovo pokušati sljedeće godine.

GABRIJELA SEDMAK, 4. b

LITERARNA DRUŽINA

BOŽIĆNA PJESMA

Na božićno jutro netko je               

pokucao na vrata.                                                                 

Bili su to božićni pjevači.                                                

Pjevali su božićnu pjesmu:                                          

„Božić je predivan blagdan,                                         

rođenje Isusa Krista.                                             

Isus je nama najvažniji.“

GABRIJELA SEDMAK, 4. b

LITERARNA DRUŽINA

ŠTO JE BOŽIĆ?

Božić je blagdan kada se rodio Isus. Božić je darivanje darova najmilijima. Ja znam da su božićni darovi ljubav, sreća i dobrota.  

Na Badnjak svaki dobar stvor kiti božićno drvce. Na Božić pod njim nađemo poklone koje je tamo stavio Djed Božićnjak crvenih obraza.                                                                                         Božić je i adventski vijenac. Adventski vijenac ima četiri svijeće. Prve nedjelje došašća pali se prva svijeća i tako još tri nedjelje. Nakon što na vijencu budu upaljene sve četiri svijeće, stigao je Božić. Adventski vijenac se može izraditi kod kuće ili kupiti unekoj trgovini.                                                           

Ja volim sama izraditi vijenac, a vi?

GABRIJELA SEDMAK, 4. b

LITERARNA DRUŽINA

ZIMA NA VRATIMA

Zima je došla jeseni na vrata.                                        

Jesen je otvorila vrata, a zima reče: „Došla sam te zamijeniti, moj je red za posao.”

Jesen je tužno odgovorila: „U redu. Hvala.”

Zima je vidjela da je jesen tužna pa je predložila: „Jeseni, imam ideju! Ostani sa mnom još neko vrijeme pa tek onda otiđi.”                                                    

„Juhu!”, sretno je povikala jesen.

Neko su vrijeme provele skupa. Prošlo je vrijeme jeseni i zavladala je zima.  

GABRIJELA SEDMAK, 4. b

LITERARNA DRUŽINA

ČETIRI GODIŠNJA DOBA

Svi znamo da su četiri godišnja doba.                           

Proljeće je prvo godišnje doba, dani su pomalo kišoviti, ali i sunčani.                                 Ljeto je, to svi znamo, drugo godišnje doba. Tada svi idemo na more i nema škole.                                                                                                Jesen je treće godišnje doba i tada lišće pada, a od lišća se radi svašta.                               Sada je došla zima, četvrto godišnje doba.                  

Zimi padaju bijele kugle koje nas razvesele.    

GABRIJELA SEDMAK, 4. b

LITERARNA DRUŽINA

KIŠOBRAN U ZIMI

Kišobran mi priča pjesme jesenje,                                    

kišobran mi priča pjesme zimske,                         

kišobran mi priča priče svakakve.                                       

Po kiši me štiti od kapljica,                                        

po snijegu me čuva od pahulja                                             

što padaju s velikog oblaka.                                           

Čuvam ga i pažljivo koristim.                                      

Zabavan je i vrlo koristan.

MARTINA SABOLIĆ, 4. b

LITERARNA DRUŽINA

KRAMPUS

Da sam krampus…hmm, 

razmišljao je Marko.

Ima bih lance na kojima bih

imao pinjatu u obliku željezne kugle.

Imao bih trozubac, rogove i

crno odijelo.

Svi bi se igrali sa mnom i ja bih bio

krampus zabave.

FILIP BUDIMIR, 3. c

LITERARNA DRUŽINA

BOŽIĆ

Na Božić svi anđeli pjevaju.                 

Ljudi odlaze na polnoćku.                                            

Svi se vesele Božiću.                                                              

Zvončići zvone kroz noć.                                                                  

Pjevaju se božićne pjesme.                                         

Obitelj je puna ljubavi.

LARA KOLIĆ, 3. c

LITERARNA DRUŽINA

BOŽIĆ

Božićno doba je lijepo.                                           

Peku se ukusni kolači.                                                            

Snježić djeci mami osmijeh na lice.                                                                  

Snjegović gleda kako snježić pada.                                                         

Čuje se pjesma kroz noć.                                              

Sreća djece i odraslih je bezgranična.            

Božić je najljepši blagdan.

NIKA KLUKOVIĆ, 4. b

LITERARNA DRUŽINA

BOŽIĆ

Božić je pjesma,                                      

Božić je divan dan.                                                            

Božić je blagdan,                                                          

 Božić je sveti dan.                                                                    

Božić je Isusov rođendan,                                                                       

Božić je najljepši dan.                                                           

Božić je meni sve.

IVANA DROPULJA, 3. c

LITERARNA DRUŽINA

BOŽIĆ

Na Badnjak kitimo božićno drvce,                                                     

da bude spremno dok Djedica dođe.                                                                  

Na sva vrata kuca Božić.                                                                  

Mame peku kolače nama                                                               

 i dragom Djedici.                                                                                     

Sva djeca jedva čekaju da djedica dođe,                                

da ostavi barem jedan darak                                                                

i da pojede sočne kolače.                                                                        

LUCIJA DOMISLOVIĆ, 4. b

LITERARNA DRUŽINA

OBITELJ

Obitelj je najbolji dar.                                                         

Obitelj je blagoslov.                                           

Obitelj je puna ljubavi.                                                

Obitelj treba poštovati.                                                              

I ona vas.

LEONA SEDMAK, 2. c

LITERARNA DRUŽINA

BOŽIĆ

Božić je blagdan sreće, veselja                                                     

 i ispunjenja raznih želja.

Od malih do velikih,                                                                          

od velikih do malih,                                                                           

kićenje bora,                                                                               

blagdan je pravi.

Drvce se kiti,                                                         

pjesma se ori,                                                 

 Isus se rađa                                                           

 i svijet oslobađa!

ANTONIA SIČAJA, 4. b

LITERARNA DRUŽINA

BOŽIĆ

Uoči samog Badnjaka svi smo bili uzbuđeni. No, nismo imali jelke, a ni ukrasa.                                                                   Tata se sjetio jednog svog prijatelja koji prodaje jelke i ukrase. Kad je tata došao do njega ostali su još samo ukrasi. Tata je kupio ukrase, ali i dalje nismo imali jelku.  Mama se sjetila svog prijatelja drvosječe. On je rado posjekao jedno drvce. Na Badnjak smo postavili jelku i nakitili je ukrasima. Stigao je Božić i svi smo bili veseli.

FILIP BUDIMIR, 3. c

LITERARNA DRUŽINA

BADNJE VEČE

Badnje je veče, vrijeme da okitimo božićno drvce, da ostavimo kekse i mlijeko. Jer noćas će Djed Božićnjak doći i ostavit će darove. Zvona zvone, pjesma anđela s visina se čuje. Počeo je padati prvi ovogodišnji snijeg.                                                       

MARTINA SABOLIĆ, 4. b

LITERARNA DRUŽINA

TREMA PRIJE ŠKOLSKE PRIREDBE

Tjedan dana prije školske priredbe svi su imali tremu. Učiteljica je mislila da nećemo dobro odigrati igrokaz. Došao je dan priredbe. Još uvijek smo svi imali tremu. No, na zadnjoj probi prošla nas je trema. Sve smo dobro odigrali i dobili veliki pljesak. Da je bilo natjecanje osvojili bismo prvo mjesto. Učiteljica je rekla da ne trebamo nikad imati tremu. 

FILIP BUDIMIR, 3. c

LITERARNA DRUŽINA

ŽIVI SNJEGOVIĆ

Zima je. Vrijeme kad moja sestra i ja radimo snjegovića. Ah, sadsam se sjetio! Prošle godine napravili smo snjegovića koji je oživio. Pokazao nam je lude trikove kao što je nastajanje grude bez pomoći ruku, ali i mnoge druge. Jako smo se zabavili i bilo nam je baš dobro. Možda oživi i ovogodišnji snjegović.

FILIP BUDIMIR, 3. c

LITERARNA DRUŽINA

SNIJEG

Pahuljice, snijeg, ništa ljepše.                                      

Kad moji prijatelji dođu igramo se.                              

Pravimo snjegoviće i tunele.                            

No, to dugo ne traje.                                                   

Postane nam prehladno.                            

Brzo se vratimo u kuću.                                    

U kući pijemo vruću čokoladu.                                          

Pitam se što vani rade snjegovići.                                      

Oni se grudaju, igraju i luduju.                                                                                 

Blago njima što su cijele zime vani.                      

S dolaskom proljeća, oni se rastope.                  

Moji prijatelji i ja u ljeti se igramo jako dugo.

Tada znam kako je snjegovićima igrati se cijele zime. 

FILIP BUDIMIR, 3. c

LITERARNA DRUŽINA

DOBA DARIVANJA

Doba darivanja već počinje. Sveti Nikola već je tu. Čizmice već čistimo i na prozor ih stavljamo. Božić pred vratima štalice već čeka, da Isus na svijet dođe pa da se slavi njegovo rođenje. Marija sveta u štalici se veseli. Pokraj Isusa leže ovčice male. U svetoj noći na Polnoćku idemo. U crkvi molitvom i pjesmom slavimo. Za zajedničkim ručkom cijela će se obitelj okupiti.

SARA MIŠAIN, 4. b

LITERARNA DRUŽINA

BOŽIĆ

Na Božić slavimo Isusovo rođenje. Svi volimo Božić, poklone i sve ostalo vezano uz taj blagdan. Blagdan Isusovog rođenja lijep je i svečan. Božić se slavi u cijelom svijetu, na svim kontinentima, ali se u nekim zemljama zove drugačije.

VIKTORIJA HAJSOK, 4. b

LITERARNA DRUŽINA

KIŠA LJUBAVI

Jednog je dana padala kiša, ali ne bilo koja kiša. To je bila kiša ljubavi.                          

Tko god bi je osjetio, bio bi ispunjen ljubavlju. Jednog dječaka tvrdog srca ta kiša nije mogla dotaknuti. On je bio zao prema svima, stalno se tukao i nikada nije rekao dobru riječ. Prišla mu je dobra djevojčica i rekla mu da nikad neće imati prijatelja ako tako nastavi. Dječak je zastao i kratko razmislio. Pustio je da  kiša lagano pada po njemu. Promijenio je svoje ponašanje.                                                                                                                                                                                                

On i djevojčica postali su dobri prijatelji. 

GABRIJELA SEDMAK, 4. b

LITERARNA DRUŽINA

ŠUMA BEZ „Š“

Jedan je čovjek, jednoga dana rekao „šuma“, ali mu je ispalo „š“. Tako je on umjesto „šuma“ govorio „uma“. Kad je prijatelju htio reći: „Hajmo u šumu“, on je rekao: „Hajmo u umu“ i nitko ga nije razumio. Stalno je pokušavao reći „šuma“,ali nije uspio pa je bio jako tužan. Jedna ga je djevojka razumjela. Uz malo ljubavi i strpljenja naučila ga je reći „š“.

GABRIJELA SEDMAK, 4. b

LITERARNA DRUŽINA

PAPIGA I LAV

Papiga je letjela kroz džunglu.

Srela je lava i zamolila ga da se zajedno utrkuju do palme na rubu džungle. Lav je pristao. Papiga je letjela a lav je trčao. Stigli su do cilja gotovo u isto vrijeme. Raspravljali su tko je bio brži i lav je zaključio da je papiga bila mrvicu brža.

Zajedno su napravili pobjednički pehar od lišća palme. Lav ga je svečano predao papigi i čestitao joj na pobjedi.

GABRIJELA SEDMAK, 4. b

LITERARNA DRUŽINA

VALENTINOVO

Valentinovo je dan

ljubavi, sreće i dobrote.

Svi se raduju

jer Valentinovo dolazi.                    

Valentinovo pozovite,

sreću dozovite.

Valentinovo, Valentinovo!

GABRIJELA SEDMAK, 4. b

LITERARNA DRUŽINA

VALENTINOVO

Valentinovo je dan kada se                                             

mladi i stari vole,                                      

kada si čestitke daruju                                             

i mnoge slatke poklone.                               

Meni je baka rekla da se                                        

u njezino doba govorilo                                     

da se na Valentinovo                                             

vrapci žene i u grmlju                                                         

ostavljaju mnoge poklone                                

za nas ljude.                                                                    

Valentinovo je dan kada se                            

prijatelji daruju i vole.  

NIKA KLUKOVIĆ, 4. b

LITERARNA DRUŽINA

VALENTINOVO U GRADU

Došao je i taj dan kad je Valentinovo došlo u grad. Dječaci  i djevojčice iz 3. c pitaju se koji će dječak kojoj djevojčici dati dar za Valentinovo kada dođu u školu. Djevojčice su ušle u razred i čekalo ih jeiznenađenje. Svi su dječaci stajali ravno kao po nekoj crti i u ruci držalizamotane darove. Sve su djevojčice bile zadivljene i oduševljene. Neke su dobile ručne satove, neke ružu, a neke čokoladu. Jedna djevojčica nije bila zadovolja svojim darom jer je dobila narukvicu napravljenu od cvjetova. Mislila je da je trebala biti poput zlatne narukvice. To je rekla i dječaku koji joj je dao narukvicu. On je zbog toga bio tužan jer je mislio kako njegov dar nije dovoljno dobar. Jako se trudio i sam je izradio tu narukvicu. Razgovarajući sa svojim prijateljicama djevojčica je shvatila da je jako pogriješila jer je svaki dar važan. Ispričala se dječaku i on joj je oprostio. Postali su jako dobri prijatelji.

IVANA DROPULJA, 3. c

LITERARNA DRUŽINA

NAPOKON VALENTINOVO

Svi jedva čekaju Valentinovo.

Često se čuje: „Joj, jedva čekam Valentinovo!”                                

„Da je bar danas Valentinovo!”                                    

„Ne mogu dočekati Valentinovo!”                  

Zanima me zašto svi tako vole Valentinovo. Možda zbog dara, a možda zbog ljubavi. Činilo se da jedna djevojka nije voljela Valentinovo. Voljela je darivati druge na taj dan, ali je uvijek bila pomalo tužna. Bilo je to zato što sama nikad nije dobila dar na Valentinovo. Saznavši za to svatko joj je poklonio jedan dar . Bila je jako sretna. Mi smo također bili sretni jer je lijepo darivati druge.

ANA DROPULJA, 3. c

LITERARNA DRUŽINA

VALENTINOVO

14. veljače                                                                

Učenici 3.c razreda bili su zamišljeni.                         

Pisali su poruke jedni drugima.                            

Od ljubavi nisu znali što da rade.                 

Neki su slali srca od papira.                                     

Taj dan su se voljeli kao nikad.                                

Ani je je bilo nešto mutno i nejasno.            

Razne su joj misli prolazile glavom.       

Filip joj je poklonio ružu.                                

Nakon prve misli nije znala zašto,                  

nakon druge još manje.                                

Treća misao dala joj je jasan odgovor.                          

Filip i Ana postali su najbolji prijatelji.

MAJA MATEA BELJO, 3. c

LITERARNA DRUŽINA

LJUBAV

Doći će i taj dan                                                                        

kada će vladati samo ljubav.                                 

Bit će to 14. veljače.                              

Taj dan je Valentinovo.                                     

Mladi, stari i oni tek rođeni,                             

grle se i ljube na Valentinovo.

MIHAELA KELEKOVIĆ, 3. c

LITERARNA DRUŽINA

VALENTINOVO

Sve je u duhu Valentinova.                                            

Sve je crveno.                                                             

Srca su na sve strane.                                           

Bombonjere, čokolade, bomboni,                                   

u obliku srca su svi.                                       

Svi ih poklanjaju.                                            

Svatko ima nekoga,                                   

simpatiju ili prijatelja.

MAJA GRUBEŠIĆ, 3. c

LITERARNA DRUŽINA

VESELA MASKA

Svi su se veselili maškarama. Došao je taj veseli dan. Ljudi se maskiraju i na taj način plaše zimu.

Ivan i Borna su razgovarali o tome u što će se maskirati ove godine. Borna je znao da će nositi afričku masku. Ponudio je jednu Ivanu no, on je odbio jer je smatrao da nije dovoljno zabavna jer ima samo bijelu i crnu boju. Borna se nije složio s tim, ali malo razmišljajući pomislio je da je Ivan možda ipak u pravu. Na maskembalu se pojavio maskiran u klauna. Ivan se iznenadio. Ubrzo je stigla Bornina mama noseći afričku masku jer je mislila da ju je Borna zaboravio. Borna joj je sve objasnio. Na majčin nagovor zamijenio je svoju masku klauna za afričku masku. Mnogi su došli do njega i divili se njegovoj maski. Među njima je bio i Ivan koji se ujedno i ispričao jer je shvatio da nije bio u pravu.

Borna je bio sretan što se njegova maska mnogima svidjela. Ujedno je bio i jedini koji se tako maskirao pa je zbog toga bio ponosan.

IVANA DROPULJA, 3. c

LITERARNA DRUŽINA

MAŠKARE

Maškare nas i ove godine u goste pozivaju. Pozivaju male, one malo veće i one najveće.

Kostime lako možeš izraditi. Pitanje je samo što odabrati: vješticu, viteza, kraljicu, damu, klauna ili pak vukodlaka.

Ja ću izabrati geparda, a i vi maštu uključite, sebi nešto smislite i za kraj,  zimu otjerajte.

MAJA MATEA BELJO, 3. c

LITERARNA DRUŽINA

KRAFNE, KRAFNE

Bile su maškare. Svi su se veselili maskirani u razne maske. U trgovinama su se maske prodavale i prodavale pa ih skoro više nije ni bilo. Kod kuće su svi pekli krafne.

U jednoj se kući peklo najviše krafni. U toj je kući živio dječak Karlo, njegova majka Marina, sestra Magdalena i otac Josip. Karlo je bio mrzovoljan jer nije imao masku. Nije ima dovoljno novaca da je kupi. Odjednom se nečega dosjetio. 

Zamolio je mamu da mu ispeče još krafni.  Odlučio ih je prodavati na ulici kroz koju je prolazilo mnogo ljudi. Zatrpan krafnama i oboružan strpljenjem, krenuo ih je prodavati. Bio je to naporan posao. Zamatao je krafne i dodavao ih raznim ljudima. Mama mu je donijela još mirisnih i toplih krafni. Već mu je bilo dosta. Bio je umoran, tužan i pomalo ljutit. Još nije imao dosta novaca. No, onda je u mislima ugledao svoj kostim Batmana, stisnuo je zube i nastavio dalje. U tom je trenu došla oveća grupa ljudi i prodao je puno krafni. Brojeći novce, odjednom je shvatio da ima dovoljno. Karlo je bio jako ponosan i sretan. U trgovini je kupio posljednji kostim Batmana i mogao je ići na karneval.

ANA DROPULJA, 3. c

LITERARNA DRUŽINA

MOJ DJED

Moj djed se zvao Mladen. Rođen je 31. 8. 1946. u Zagrebu. On je svirao gitaru. Volio je igrati nogomet s prijateljima. Kad je narastao, oženio je moju baku Senku. Imao je sijedu kosu, bio je dosta visok i imao je kristalno plave oči. Volio je moju baku. Dobio je troje djece:moju mamu Ivanu, tetu Mariju i uju Hrvoja. Imao je mlađu sestru Dariju. Imao je veliku obitelj. On je oduvijek volio ljubimce. Imao je mačku Odi. Volio je ići na more, kupati se, plivati, roniti i svašta slično. Uvijek je bio spreman za pomoć. Kada mama priča o njemu, čini se da je bio jako dobar čovjek. Čak je uvijek volio i crtati. Nikada ga nisam vidjela. Zbog toga mi je žao. Uvijek ću razmišljati o njemu.

                                                           LARA KOLIĆ, 3. c

MOJ DJED

Moj djed se zove Vojin. Živi u mjestu po imenu Nuštar. Ima sijedu kratku kosu i vrlo je nizak. Jednoga dana zamijetio je rupu u polju repe. Tu je bila svinja koja se oprasila pa je čuvala svoje praščiće. Svinja je napala mog djeda. Imao je džemper, hlače od tkanine i mali lovački šeširić. Svinja mu je pojela svu odjeću. Njegov šeširić je odnijela. Morao je ići na hitnu. Noga mu je bila sva krvava. U bolnici je bio tjedan dana. Nakon toga je šepao,ali se oporavio. Danas ima kokoši. Još uvijek šepa na lijevu nogu. Ima malen i topao dom. Živi sa svojom ženom, mojom bakom. Moj djed se svako jutro budi u šest sati. Voli kad mu dođem u posjet.

                                                            MAJA GRUBEŠIĆ, 3. c

SVAŠTA NEŠTO

Ako se ja ikad nađem u neizvjesnoj situaciji,imam svoju motivaciju: VEDAR TI,VEDAR DAN!           

                                                                                                                         ANTONIO BLAŽEVIĆ, 3. c

Ja imam svoje malo svjetlo koje me prati kad sam u tami, to su moja obitelj i prijatelji.

                                                                                           MAJA GRUBEŠIĆ, 3. c

SREĆA

Ja sam sreća. Živim u malom gradiću gdje nema puno ljudi. Ti ljudi su posebni. Nisu kao svi drugi. Neki su tek došli pa još ne znaju da je tu sve prepuno sreće. No, vijesti se brzo šire. Sada me svi znaju i lijepo i pristojno se odnose prema meni. Vesela sam kada su i oni veseli, a tužna kada se svađaju i ljute jedni na druge. Posjećujem one kojima sam stvarno potrebna, bolesne i nesretne ljude. Zapravo one koji me stvarno cijene. Čini se da sam neke napustila jer im nisam potrebna pa im previše ne dolazim. Rado bih posjetila neke drugačije ljude. Osjećam se predivno kada nekoga usrećim. Ljudi trebaju činiti dobra djela da uvijek budem s njima. Ljudi žele svašta nemoguće. Ljudima bih savjetovala da budu dobri, sretni i dobroćudni ljudi.

LANA PUĐA, 4. a

SREĆA

Živim u sretnom gradu. Ja sam Sreća. Ljudi me dozivaju kada igraju igre i razne stvari. Volim one ljude koji su dobri, a lošima ne dam ni malo sreće. Posjećujem ljude koji su dobri, a loše katkad. Posjetio bih rado nepoznate ljude. Kada nekome pomognem, osjećam se radosno. Ljudi me moraju dozivati. Ljudi žele da budem stalno kraj njih, ali ne mogu jer moram posjetiti i druge ljude. Savjetovao bih ljudima da me nastve dozivati i ne želim im smetati.

MISLAV ERDELIĆ, 4. a

SREĆA

Ovo je priča o sreći. Ona boravi svugdje oko nas. Ljudi bi željeli da je ona uvijek s njima. Vesela je kada nekoga usreći, a tužna kada ga rastuži. Posjećuje tužne ljude. Ponekad se čini da je neke ljude napustila, ali to nije tako. Kada nekome pomogne postati sretan, ona je vesela. Ljudi bi trebali raditi dobre stvari da bi sreća uvijek bila s njima. Ljudi žele da sreća radi što oni žele, ali sreća to ne može ispuniti. Savjetovala bi ljudima da budu bolji.

KARLO DANANIĆ, 4. a

SREĆA

Ovo je priča o sreći. Ja sam sreća i svaki me čovjek ima. Ljudi me uvijek trebaju kada su u nevolji. Uvijek im pomažem, pogotovo onim dobrim. Vesela sam kada ljudi naprave nešto dobro, a tužna kada rade nešto loše. Posjećujem najčešće one ljude koji su dobri. Napustila sam ljude koji su postali zločesti. Napustila sam ljude koji više nisu dobri. Posjetila bih one ljude koji su dobri, a nisam ih posjetila. Osjećam se odlično kada nekome pomognem da postane sretan. Ljudi svima trebaju pomagati da bi došli do sreće. Ljudi žele imati sreću, a tu im ja mogu pomoći. Savjetovala bih ljudima da svima pomažu i da će tako doći do sreće.

MARKO TIRIĆ, 4. a

SREĆA

Ja sam sreća. Ja sam u svakome od vas, makar me neki ne zaslužuju. Ali ipak, možda ću baš tome, tko me ne zaslužuje, jednoga dana zatrebati. Ja volim da ljudi budu sretni, tome i služim. Ne volim ljude koji su namršteni i nesretni. Kasnije otkriju da sam ja u njima i da i oni mogu biti sretni. Zato, kada ste tužni, samo se sjetite da sam ja u svakom od vas i tada ćete biti sretni. Ako ste ponekad nesretni, samo se sjetite da je sreća svugdje pa i u onim najtužnijima.

ELIZA KOŽAR, 4. a

SREĆA

Ja sam sreća i volim pomagati drugima. Živim na visokom stablu da mogu vidjeti tko je tužan i da mu treba pomoć. Veseo sam kadanekome pomognem, a tužan kada ne uspijem pomoći. Ne pomažem onima koji se svađaju i vrijeđaju. Neke sam napustio jer samo misle na sebe i vrijeđaju druge. Trebaju biti dobri i poštivati druge da im pomognem. Ljudi žele da stalno budem s njima, ali onda ne mogu pomagati drugima. Htio bih da me zovu samo kada im je potrebno.

JAKOV VIDOVIĆ, 4. a

SREĆA

Ja sam sreća i živim u svakom čovjeku. Ljudi su mi zahvalni i vole me. Vesela sam kada drugima darujem sreću, a tužna kada me ne poštuju. Posjećujem sve ljude, zato što ljudi misle da sam ih napustila. Posjetila bih ljude koji nemaju sreću zato što volim pomagati drugima. Kada ljudima pomognem, osjećam se sretnom. Ljudi se trebaju prema meni ponašati pristojno. Ljudi žele da sam stalno uz njih, ali ne mogu zato što moram posjetiti i druge. Savjetovala bih ljudima da su ljubazniji jedni prema drugima i da pomažu svima.

ANJA ŽUPIĆ, 4. a

KADA NARASTEM…

Kada odrastem željela bih biti slastičarka. Jako mi se  sviđa pravljenje kolača i torti. Torte se mogu jako lijepo ukrasiti. Možeš upotrijebiti maštu i napraviti sve što zamisliš. A tek okusi…njami!

                         MORANA ŠARKANJI, 3. b

ŽELIM BITI

Ja želim biti liječnik. Želim pomagati bolesnima i pomoći im da ozdrave. Želio bih završiti Medicinski fakultet. Najviše bih volio pronaći lijek za sve bolesti.

         MARIN CVJETANOVIĆ, 3. b

ŽELIM BITI

Ja bih htjela biti zubarka. Popravljala bi ljudima zube. Brinula bih se o zdravlju zubi, ali i o čistoći. Da bih postala zubarka, morala bih se školovati na Stomatološkom fakultetu. Ljudi će ipak imati ljepši i bijelji osmjeh.

           HANA JURIČIĆ, 3. b

MOJ MONOLOG

Ja sam djevojčica. Djevojčica Elena. Imam svjetlo smeđu kosu sa žutim pramenovima. Idem u 3. razred. Volim školu. Volim svoje prijateljice. Najdraži mi je predmet matematika. Ja sam jedino dijete koje se veseli ispitima znanja. Želim biti učiteljica. Jako volim školu. A vi?

          ELENA MATIĆ, 3. b

MOJ MONOLOG

Ja sam Hana. Imam devet godina. Živim u Vrbovcu. Imam smeđu kosu i smeđe oči. Moje najbolje prijateljice su Elena, Ana i Veronika. Brinem se o svojim ribicama i o svom psu Žući. Volim ići u školu jer  tamo uvijek nešto novo naučim.

          HANA JURIČIĆ, 3. b

RUKE

Moje ruke su strašno znatiželjne. U dućanu moram sve dirati,pipkati,gladiti. Mama me tjera često prati ruke. Moje ruke vole biti mekane, zato ih mažem kremom. Ruke se srame ako imaju izgrižene nokte. Moji nokti su lijepi i uredni. Ponekad nokte namažem lakom da budu još ljepši.

            ELENA MATIĆ, 3. b

DAN LJUBAZNOSTI

Baka je bila ljubazna prema meni. Baka je uvijek ljubazna prema meni! Pomaže mi pisati zadaću. Ja sam sretna! Baka je sretna! Baka mi svaki dan kuha ljubazan ručak. Svi zajedno sve ljubazno pojedemo, uz ljubazan - dobar tek!

HANA JURIČIĆ, 3. b

DAN KRUHA

Dan kruha obilježava se ove godine 13. 10. 2016. Kako bismo napravili kruh potrebno je: brašno, kvasac, voda i malo soli. Najprije se treba staviti dizati kvasac. Kad se digne kvasac, treba staviti brašna, soli i zamijesiti tijesto. Kad se tijesto digne, treba ga oblikovati i staviti ga u tepsiju. Kad se kruh ispeče, pričekamo da se ohladi. Kruh je fin i sa sjemenkama i sa namazima. Kruh je spreman za jelo. Dobar tek!

HANA JURIČIĆ, 3. b

JA SAM BIO U AUSTRIJI

Ujutro sam se probudio u 6:15. Uzeo sam stvari i spremio se. Čekao sam svog strica da dođe po mene. Došli smo na nogometno igralište i čekali smo autobus. Vozili smo se i prešli granicu Slovenije. Stali smo poslije na par mjesta. Kad smo došli pred Hostel svako je ušao u svoju sobu, u svakoj sobi je bilo 4 nogometaša. Išli smo poslije i na utakmicu. Bilo je jako hladno. Poslije smo išli na večeru, kad smo stigli u Hostel išli smo spavati u 10:00 sati. Ujutro smo išli doručkovati, a poslije smo išli u dvoranu. Igrali su naši stariji nogometaši. U 17:30 smo igrali mi NK Vrbovec i pobijedili smo 4:0, drugu smo izgubili 2:1, treću i četvrtu smo odigrali 0:0, igrali smo za 3. mjesto i izgubili 5:0 i poslije smo svi plakali. Kad smo se vraćali, opet smo prešli granicu Slovenije. Došli smo pred igralište u Vrbovec pa nas je šofer autobusa dovezao do naših kuća. Došli smo doma u 3:30 i onda smo išli spavati. Došli smo sretni i veseli, a čak i pospani.

KARLO MAJER, 3. b

PUT U BEČ

11.2.2017. Krenuli smo na nogometni turnir u Beč. Sa stadiona smo krenuli autobusom, zajedno s roditeljima. Put je bio dug jer smo nekoliko puta stajali, u Sloveniji i u Austriji. Kad smo stigli u Beč, smjestili smo se u hostel. Nakon toga smo s trenerima otišli na utakmicu. Kad je utakmica završila, krenuli smo u restoran na večeru. Poslije večere smo išli na spavanje. Sljedeći dan na rasporedu su bile naše utakmice. Bili smo jako uzbuđeni i željni pobjede.

Prvu utakmicu smo odigrali 4:0 i lako pobijedili domaćina turnira. Kroz nekoliko utakmica smo došli do polufinala. Ipak, osvojili smo 4. mjesto. Bili smo sretni jer smo dobili pehar i medalje. Nakon turnira smo se počastili pizzom i krenuli na put prema Vrbovcu. U busu smo od umora svi zaspali i spavali do kuće. Bilo nam je jako lijepo. Nadam se da ćemo ići i sljedeće godine.

MARIN CVJETONOVIĆ, 3. b

ŠARENI SNIJEG

Jednog zimskog dana su došli šareni oblaci i počeo je iz njih padati snijeg. Bio je šarenih boja. U jutro kad sam ustala bilo je puno snijega. Istrčala sam van i okusila snijeg. Bio je odličan. Tata uzme lopatu da očisti snijeg. Viknula sam u sav glas: „Nemoj!!! Ja ću ga pojesti sa žlicom. Vrlo je ukusan.” Tako sam se dobro zabavljala! Igrala sam se i provela super, ali sam morala u školu. Nakon nekoliko dana svi smo se zabavljali i nismo išli u školu jer nismo mogli proči kroz vrata. Bila je to najbolja zima ikada za mene i za sve druge. Jedva čekam opet da padne šareni snijeg.

ELENA MATIĆ, 3. b