Osnovna škola "Mato Lovrak" Nova Gradiška

Učenici naše škole, pod vodstvom učiteljice Engleskog jezika Kristine Abramović i vjeroučiteljica Emanuele Ljubičić, Martine Videc i Andrijane Petrović, ove su se godine uključili u projekt Marijini obroci. Međunarodna udruga Marijini obroci djeluje u 18 zemalja svijeta, a među njima je i Republika Hrvatska. Udruga je osnovana 2002.godine a cilj joj je pružiti humanitarnu pomoć u obliku hrane i obrazovanja za siromašnu i gladnu djecu u svijetu, bez obzira na vjeru i nacionalnost. Marijini obroci daju jedan obrok dnevno najsiromašnijoj djeci u svijetu, svakog školskog dana. Pružajući dnevni obrok na mjestu obrazovanja, zadovoljavaju potrebe gladne djece te ih potiču da idu u školu i obrazuju se, što im u budućnosti može poslužiti za izlaz iz siromaštva. Mnoge škole u Republici Hrvatskoj uključile su se u ovaj projekt pa tako i naša škola. Želimo upoznati učenike i roditelje  s problematikom gladi u svijetu,  rješenjima koje nude Marijini obroci te osvijestiti važnost školovanja za budućnost djece. 

Kroz različite aktivnosti koje ćemo provoditi tijekom nastavne godine, nastojat ćemo potaknuti solidarnost i razvijanje svijesti o potrebi angažiranja u svrhu stvaranja boljeg i humanijeg svijeta za svu djecu.

Prva faza projekta imala je za cilj upoznati učenike sa životom djece u nekima od najsiromašnijih zajednica svijeta te vidjeti kako im se životi poboljšavaju kroz zajedničke akcije koje im omogućuju jedan obrok dnevno na mjestu obrazovanja. Učenici od 5. – 8. razreda gledali su film „Dijete 31“ i slušali priče a onda su promišljali kako oni mogu podržati Marijine obroke i učiniti nešto za živote gladne djece.  Nakon gledanja filma učenici su zapisivali svoje osjećaje, misli i molitve, pokazujući suosjećanje i želju pomoći djeci koja trpe zbog gladi i siromaštva.

Nakon odgledanog filma „Dijete 31“ većina učenika se osjeća žalosno, tužno, nekoliko ih je napisalo da se osjećaju nezahvalno jer  ponekad biraju što će jesti. Svi razmišljaju o tome kako žele pomoći. Većina učenika izjavljuje kako se žele uključiti u projekt Marijinih obroka.

3. razred:

„Osjećam se tužno zato što mi ih je žao. Razmišljam kako ta djeca svaki dan jedu istu užinu. Pomagala bi djeci da im kupim i druge hrane da probaju.“

„Osjećam se tužno. Razmišljam o djecu u Africi koja gladuju. Daj Bože da djeca u Africi imaju hrane i vode i da imaju kuću i da lijepo žive u životu i da im bude dobra budućnost.“

4 .razred

„Osjećam ose pomalo tužno jer puno odraslih i djece nemaju što da jedu. Razmišljam o tome da ta djeca dobiju hranu i budu sretna. Noja je poruka d se skupi novac  za gladnu djecu iz Afrike i drugih zemalja jer je umrlo dosta djece zbog gladi.“

7. razred

„Osjećam se tužno zato što mi je žao sve te djece koja se muče zbog svoje gladi ili zato što nemaju roditelja, kuće i drugih  potrebnih uvjeta za dobar život. Razmišljam kako e oni osjećaju.“

8. raz

„Osjećam se tužno, ali i ispunjeno jer sam zahvalna što imama svoje roditelje i dobar život za razliku od djece koja sama moraju preživljavati,  snalaziti se. Razmišljam o tome kako bih ja mogla pomoći i razmišljam kakav je osjećaj biti gladna danima ili kako je imati samo jedan obrok u danu.

Moja misao o Marijinim obrocima: zamislite kako bi pomogli gladnima  i siromašnima u svijetu da svaki čovjek da malu pomoć.“

U sklopu nastave engleskog jezika učenici trećih, četvrtih i šestih razreda na kratko su „otputovali” do Afrike (sa svojom nastavnicom Kristinom Abramović), točnije do Zambije gdje su upoznali 11-godišnjeg dječaka Phalia i njegovu obitelj. Učenici su imali priliku vidjeti kako živi dječak Phalio, kao i mnogi njegovi vršnjaci, koji svaki dan ustaju prije zore kako bi odveli stoku na pašu, a zatim se uputili pješice na nekoliko kilometara dug put do škole, najčešće bez najvažnijeg obroka u danu – doručka. Za većinu djece Marijini obroci koji se služe u školi su često jedini obrok u danu. Ovo saznanje duboko je dirnulo naše male Lovrakovce koji su spremno izrazili želju da im pomognu.

Učenici 3.d razreda napisali su jako dirljive poruke:

„Želim tom dječaku da dobiju više obroka. Osjećam se tužno što nemaju sve kao mi. Razmišljam da ako bi cijela Nova Gradiška donirala Africi, imali bi bolji život.”

„Razmišljala sam da odem u Afriku sa tatom i da ponesemo puno hrane i da podjelimo sa svima i da pomažemo drugima sa poslovima i da ponesemo puno robe i vode. Jako mi je žao što oni nemaju vode i hrane. Jako mi je žao što nemaju novaca.”

Priča o dječaku Phaliu probudila je u našim učenicima ne samo suosjećanje nego i zahvalnost za sve što imaju (udobnu kuću/stan, odjeću, obuću, igračke, besplatno školovanje, knjige, hranu...), a veliki broj učenika izrazio je jaku želju pomoći svojim vršnjacima. Samo 22 eura dovoljna su da osiguramo jednom djetetu godinu dana obrok u školi. Vjerujemo da ćemo kroz ovaj projekt „Mala djela, velika razlika“ usrećiti dosta djece i promijeniti mnogo sudbina.

Učenicima 3.a razreda vjeroučiteljica Emanuela Ljubičić je na sa satu vjeronauka predstavila projekt Marijinih obroka.  Učenici su izrezivali oblik plastičnih čaša/ šalica s ručkom (iz koji djeca u ovome projektu najčešće jedu), bojali su ih u plavu “Marijinu boju”. Na samome početku vjeronaučnog sata crtali su i zapisivali sve što su toga dana pojeli. Vjeroučiteljica im je predstavila svrhu i značenje projekta te objasnila zašto se naša škola uključila u taj projekt.. Pogledali su isječke videa “Dijete 31”. Učenici su poslije u svoje radove upisivali kako se osjećaju nakon što su se upoznati s Marijnim obrocima, njegovim djelovanjem i ciljem. Kod učenika se razvila empatija i potreba za pomoći, ali i zahvalnost za sve što maju u vlastitom životu.

Tekst i foto: Andrijana Petrović, vjeroučiteljica