Naši učenici natjecali su se u tri kategorije.

Nagrade su primili:

U kategoriji likovnih radova učenika 1.- 4.razreda:

 1.mjesto:Jakov Tworek, 1.a razred, mentorica Irena Barić

2.mjesto: Luna Gelenčir, 1.a razred, mentorica Irena Barić

U kategoriji literarnih radova učenika 1. – 4.razreda:

1.mjesto: Anamarija Valković, 3.b razred, mentorica Ivana Franić Galik

U kategoriji literarnih radova učenika 5. – 8.razreda:

2.mjesto: Iva Češić, 8.c razred, mentorica Natalija Golovrški

HRVATSKA KAKVU ŽELIM

Hrvatsku želim lijepu, zelenu,

zlatom pletenu.

Želim čiste rijeke i morske dubine,

penjati se na visoke planine,

a sa planina gledati ptice kako slobodno lete u visine.

Želim gledati krošnje stabala kako šumu krase

i urednu livadu na kojoj mirno životinja pase.

Želim gledati vjeverice kako sa stabla na stablo skakuću,

a ptice kako veselo cvrkuću.

Želim slušati potoke kako u zelenilu žubore

i gledati veselu djecu kako s potoka piju vode.

U blistavim parkovima da više zelenila ima

i bezbrižne djece koja se igraju u njima.

Čist i uredan okoliš u Hrvatskoj neka bude,

a na ulicama želim gledati zdrave i bezbrižne ljude!

                                                Anamarija Valković, 3.a

HRVATSKA KAKVU ŽELIM

Draga Marta,

otkako si ti otišla u London završiti studij za ortodonta, izgubile smo kontakt.

Nedavno sam diplomirala medicinu i moram ti priznati da je stanje u Hrvatskoj sve bolje. Fakultet koji sam završila nije jednostavan, no zadovoljna sam svojim izborom. Školstvo je doživjelo reformu, smanjio se broj predmeta u školama, učenici imaju bolje ocjene i veliku motivaciju za rad. Uveli su nam digitalne udžbenike i konačno rasteretili naša leđa. Izuzetna je stvar što još uvijek nastavu drže nastavnici. Odustalo se od ideje o robotima i ta me vijest raduje. Lakše je razgovarati s čovjekom! Tehnologija je još uvijek najvažnija, pa, nažalost, djeca previše vremena provode u zatvorenom prostoru. I u tom se pogledu Hrvatska razvija… hm, nažalost. Sklapa se mnogo manje stvarnih prijateljstava, tu i tamo neka online veza. Prkosim tom trendu. U svojim svakodnevnim šetnjama prirodom u posljednje vrijeme u parkovima viđam i roditelje s malom djecom. Izgleda da, usprkos tehnološkom okruženju, još ima nade.

Na polju medicine postignut je značajan napredak, u uporabi je mnoštvo novih uređaja i instrumenata. Moguće je brže i točnije odrediti dijagnozu, a ono najvažnije, bolest je moguće brže i izliječiti. Drago mi je da se broj bolesnih smanjio. Broj liječnika je manji, ali je povećan broj osoba u laboratorijima čija je dužnost raditi na otkrivanju novih lijekova. Moram priznati da mi se to sviđa.

Država teži prema boljemu i svaki dan nas očekuje nešto novo, nešto bolje i nepredvidivo. Također, poboljšava se i kvaliteta života. Cijene većine proizvoda u trgovinama su s smanjile pa se zaista živi bolje. Trudimo se imati srca i prema siromašnim ljudima pa smo takvim studentima omogućili besplatan smještaj i školovanje.

Sve manje ljudi odlazi iz domovine. U Hrvatskoj bez problema pronalaze posao s odličnim plaćama te tako imaju novca uzdržavati svoju obitelj. Rađa se sve više djece za koju roditelji dobivaju poticaj. Danas-sutra, kad odrastu, i oni će težiti obitelji u kojoj će biti više djece.

Polako se povezujemo i sustižemo ostale europske države. Nećeš se iznenaditi ukoliko dođeš ovamo i pronađeš učenike neke druge rase i nacionalnosti koji se školuju u našoj zemlji. Mnogo je takvih u Hrvatskoj, ali i naše djece u svijetu. Nakon završetka obrazovanja mladi se vraćaju u Hrvatsku, zapošljavaju se i osnivaju obitelj. I sama sam proputovala veliki dio Europe, no nikada nisam ni pomišljala ostati negdje na duže razdoblje. Hrvatska me privlači, nije poput mnogih zemalja od betona i metala. Naši su gradovi oslikani, ukrašeni gredicama cvijeća, brine se o kulturi i tradiciji pa su  mnoge stare zgrade obnovljene. Ljudi svakodnevno dolaze na nove ideje uređivanja gradova, a mnoge se od tih ideja i ostvaruju.

Kako se država počela razvijati, dolazi i mnoštvo turista koji posjećuju razne krajeve Hrvatske. Cijene apartmana na moru, ali i u većim gradovima naše nizinske Hrvatske, pale su pa si ljetovanje može priuštiti većina stanovnika Hrvatske i cijelog kontinenta. Bolje smo prometno povezani, ceste su sigurnije i sve je manje prometnih nesreća. U našu lijepu Hrvatsku organiziraju se i ekskurzije učenika iz mnogih europskih zemalja.

Stvarno bih ti imala još o mnogočemu pisati, no vrati se ovamo pa se i sama uvjeri. Možda odlučiš  ostati zauvijek, što bi mi bilo jako drago. Rado ću te povesti da vidiš svaku promjenu o kojoj sam ti pisala.

Piši i ti meni, voljela bih znati kako ti živiš.

                                                         Lijepi pozdrav, Iva

                                                                                                                          Iva Češić, 8.c

Čestitke našim učenicima i njihovim mentoricama na postignutom uspjehu!

Tekst: Ivana Franić Galik, učiteljica

Foto: Irena Barić, učiteljica