Nagrade su osvojili slijedeći učenici:

Likovni radovi:

1.Mirna Jurčević – Ćeranić i Lea Vlaović, 4.c

2.Ana Šapina i Noemi Lucić, 4.c

3.Karla Bušić i Ivona Kulundžić, 4.c

Literarni radovi:

1.Vedran Dakić, 5.c  „ Misli danas za bolje sutra“

2.Mirna Jurčević – Ćeranić, 4.c  „ Zagađena zemlja“

3.Monika Stilinović, 5.d  „ Mislimo danas za bolje sutra“

Tekst i foto: Mali novinari
Učiteljica: Irena Barić

Nagrađeni literarni radovi:

Misli danas za bolje sutra ( ekološka priča)

Osvanulo je još jedno hladno ožujsko jutro. Tamni oblaci jurili su nebom pored bičem razljućenog vjetra. Sunce se trudilo da bar na trenutak obasja i razbudi pospanu prirodu. Počela je padati kiša, ali ništa nije moglo zaustaviti želju moje male družine da u obližnjoj šumi pozdravimo proljeće.

 „ Gle! Što je to ispod debelog saga suhog lišća ? Čiste bijele hrpice, posljednji ostaci snijega ? „

Najbrža je bila Marica: „ Hej, pa to nije snijeg ! „

„ To su visibabe !“ uskliknula je Sanja.

„ Kako su lijepe ! Bijele i nježne kao pahuljice!“ zadivljeno će Maja.

„ Ubrat ću buketić za mamu !“ razdragala se Marica.

„A ja ću obradovati baku. Stavit ću ih u vazu i ona će im se diviti“, radovala se Ines.

„ O, ne ! Nećemo ih brati !“ odlučno se usprotivio Tomo.

„ Ovdje im je najljepše. One su najljepši ukras šume. Tako ćemo ih i sljedeće godine ovdje naći.“
Svi smo u trenu zastali, zašutjeli. Zadivljeni i odlučni, baš kao u pjesmi koju smo jučer pročitali u čitanci:

                                                       „ Zlatni cvjetovi –

                                                       Baš ni jedan jedini

                                                       Neću ubrati .“

                                                                                                VEDRAN DAKIĆ, 5.c

ZAGAĐENA ZEMLJA

ZEMLJA: Ljudi si zagadili mene

                  i cvijeće što vene.

CVIJET: Ja više ne mirišim kao prije,

               da me bar sunčana zraka umije.

TRAVA: Ja se zelenim, al ne kao prije,

                jer sam puna smeća kao da sam vreća.

PTICA: Ni ja više ne letim toliko često,

              jer zrak nije čist kao zeleni list.

ZAJEDNO: Poručujemo da ne zagađujete prirodu,

                    jer ona život znači, a ne komjuter koji zrači.

                                                        Mirna Jurčević – Ćeranić, 4.c

MISLIMO DANAS ZA BOLJE SUTRA

         Gospođa Anka svaki dan ide na tržnicu. Kupuje mnogo namirnica i zna da plastične vrećice zagađuju okoliš , te ih što manje koristi.

         Njezin unuk Marko jako voli zmajeve od plastičnih vrećica. Izrađuje ih svaki dan. Jednog dana Baka Anka nakon povratka s tržnice odlučila je Marku govoriti o plastičnim vrećicama i recikliranju. Marko je mislio da to baš i nije važno. U školi su učili o dupinima. Saznao je da mnogo dupina ugiba zbog plastičnih vrećica. Odlučio je nagovoriti roditelje da koriste reciklirane vrećice i krpene eko vrećice kao baka. Ni njegovi roditelji u početku, baš kao i on, nisu mislili da je to važno sve dok jednog dana Markova sestrica nije progutala dio plastične vrećice. Mnogo ljudi , baš kao i ova obitelj, lekciju nauče tek kada se dogodi nešto loše.

        Ako na vrijeme upozorimo svoje ukućane, možemo pomoći životinjama, Zemlji, a time i sami sebi.

                                                           Monika Stilinović, 5.d