Kao rođeni Vukovarac doživio je strahote Domovinskog rata ta je govorio o posljedicama koje je rat ostavio na njegovu obitelj. Spominjući razvod vlastitih roditelja obratio se djeci koja imaju slično iskustvo u današnjem vremenu te ih pozvao da nauče prihvaćati životne situacije koje ne mogu promijeniti ali da svakako budu borbeni i ustrajni u onim stvarima na koje mogu utjecati, osobito kada je u pitanju vlastita budućnost i ostvarivanje vlastitih ciljeva i želja.

Posebno je istaknuo svoje nedoumice oko odabira srednje škole, rada tijekom školovanja te odabira fakulteta, rekavši kako ga čudi saznanje da mnogi tinejdžeri zapravo ne znaju što u životu žele raditi i da zapravo imaju vrlo malo snova i ambicija. Poručio je kako za obrazovanje i školovanje nikada nije kasno jer je i on na pragu svojih tridesetih upisao Filozofski fakultet u Zagrebu i tako odlučio raditi na izgrađivanju vlastite osobnosti. Naglasio je važnost ustrajnosti u ostvarivanju svojih životnih ciljeva jer ako nešto dovoljno želiš to možeš i ostvariti. Kada čovjek nešto uistinu želi, bit će spreman dati sve od sebe, bit će spreman na odricanja i žrtve kako bi ostvario svoj cilj. Prvi korak ka ostvarivanju toga cilja prvenstveno je izgradnja zdravog samopouzdanja koje te pokreće iznutra. Mogli smo čuti i kako je ključno iskustvo na njegovom putu prema svećeničkom pozivu bila duhovna obnova na kojoj je doživio pravu sliku Crkve i svećeništva. Do tada je njegova slika Crkve i svećeništva bila površna i pomalo iskrivljena jer je vjerovao da je to nešto što je pomalo dosadno i zastarjelo. Iskustvo proživljeno na toj duhovnoj obnovi promijenilo je njegov život i natjeralo ga da bitno preispita svoje životne planove i ciljeve.

Na kraju je govorio kako čovjeka ne može oduševiti što netko govori nego način na koji govori. Kada čovjek radi i govori autentično i iskustveno, pun Duha i s entuzijazmom, onda može oduševiti svakoga i onda takav čovjek može mijenjati živote drugih ljudi.
Naglasio je, također, važnost čestog pristupanju sakramentu ispovijedi, te pozvao učenike da se otvore Bogu i njegovom djelovanju u svom životu. Naglasio je da Bog može oprostiti svaki grijeh, samo se treba otvoriti Njegovu milosrđu i tržiti oproštenje. Glavna poruka njegovog svjedočanstva je da Bog ima plan za svakoga od nas i da Bog želi da budemo sretni. Čak i ako se Božji plan razlikuje od naših trenutnih želja, potrebno je vjerovati Bogu i prepustiti se Njegovu vodstvu jer On u konačnici uvijek sve izvodi na dobar put.

Pozvao je učenike koji imaju pitanja ili nedoumice da mu se slobodno uvijek mogu javiti na instagram profil  askfrapriest na kojemu on redovno odgovara na tisuće pitanja mladih ljudi.

Zahvaljujemo fra Ivanu na vremenu koje je odvojio za nas i obogatio suradnju naše dvije osnovne škole. Vjerujemo da će iz ovog susreta izaći puno dobra za naše učenike. Pozvao nas je na kraju da posjetimo samostan na Svetom Duhu koji je Župa i svetište sv. Antuna Padovanskog.

                                                                                                                                                    Andrijana Petrović