Nova Gradiška, 10.prosinca 2013.

Dragi Djede Božićnjače!

Iako Ti moram priznati da nikada nisi bio moj lik iz bajke i da Te nikada nisam uspoređivao sa superjunacima Batmanom i Supermanom, sinoć si to postao i stoga Ti želim napisati pismo.

Oduševila me Tvoja sinoćnja poruka malim Zemljanima da nam je najveći poklon čist i zdrav naš Planet. Idilična slika Tvoga putovanja bajkovitim snježnim krajolikom oslikava Tvoju želju da naš planet zauvijek ostane takav. To isto i ja želim! Želim vedro nebo i čiste bijele oblake bez smoga i keselih kiša, ugodne vjetrove bez oluja, pogubnih nevremena i tsunamija. Želim da na sočnim zelenim livadama pasu zdrava stada, da u šumama buja život novim sortama i vrstama. Želim zlatna polja pšenice bez pesticida, bujne vrtove i mirisne voćnjake. Želim da svako ljudsko biće udiše zrak bez smoga i azbesta. Veselim se nadi da svi potoci, rijeke, jezera i mora budu bistar ugodan stan ribama i planktonima. Iskreno želim da živimo zdravo i sretno na ovom nama darovanom planetu, ali i da ga mi još čistijeg i ljepšeg ostavimo iza sebe.

Zahvaljujem Ti, Djedice, zato što je Tvoja poruka za našu sreću vrjednija od bilo kojeg poklona koji se može kupiti novcem. Tvoj se glas daleko čuje i zato vjerujem da će probuditi duh naših predaka koji su zemlju voljeli i poštivali kao majku. I zato Te, Djede Božićnjače, molim da svim narodima, na svim jezicima ovoga svijeta pošalješ Pismo indijanskog poglavice osvajačima koji su željeli kupiti njegovu zemlju. U tom  pismu on im poručuje: „Mi smo dio zemlje i ona je dio nas. Mirisavo cvijeće naše su sestre; jelen, konj, veliki orao, svi su oni naša braća. Stjenoviti vrhunci; sočni pašnjaci, toplina tijela ponija i čovjek – svi pripadaju istoj obitelji. Svaki dio te zemlje svet je za moj narod.“ Vjerujem da bi njegove poruke mogle ujediniti čovječanstvo u ljubavi i odanosti zemlji.

Dragi Djede Božičnjače, znam da i Ti slično misliš i zato Te mnogo pozdravljam i želim Ti još mnogo sretnih bijelih zima.

Tvoj štovatelj Vedran
VEDRAN DAKIĆ, 8.C