Autobus je došao pred školu ujutro prije 7 sati. Čim je došao, žurno smo pošli prema njemu kako bismo se što prije smjestili sa svojim prijateljima. U poprilično udobnom autobusu na kat smjestilo se ukupno 76 učenika osmaša. Nakon pozdravnih riječi voditeljice puta i posljednjih uputa naših nastavnica, krenuli smo prema Vukovaru. U opuštenoj i veseloj atmosferi, za koju je zaslužna cijela ekipa, brzo je prošlo naše dva i pol sata dugo putovanje.

Prvo naše odredište bila je bolnica Mjesto sjećanja gdje nas je dočekao naš vodič koji nam je prikazao kratki dokumentarac o bolnici u vrijeme Domovinskog rata te pokazao stare podrume u kojima su boravili ranjenici i bolesnici 1991. Vidjeli smo i rupu kroz koju je pala granata˝krmača˝ koja, srećom, nije eksplodirala, ali je probila 5 katova te pala točno ranjeniku između nogu.

Dok je vodič iznosio potresne događaje iz rata, razmišljali smo što bi se moglo dogoditi s nama i našom domovinom da ti ljudi nisu žrtvovali svoje živote. Iako potreseni tužnim ratnim pričama, ponos koji smo osjećali prema našim hrvatskom braniteljima dao nam je snagu otići do vojarne gdje smo upoznali ljubaznog gospodina, vojnika koji nas je proveo po tenkovima, avionima i vojnim brodovima, upoznao nas kronološki s poviješću Domovinskog rata. Dok nam je pričao o ratnim podvizima hrvatskih vojnika, ponosno smo pozirali kraj tenkova i fotografijom ovjekovječili trenutke ekskurzije koja će nam ostati u nezaboravnom sjećanju.

Pomalo umorni od pješačenja, okrijepili smo se slasnim ručkom koji nam je poslužen u restoranu uz samu obalu Dunava. Onako siti i odmorni, imali smo priliku slobodno vrijeme iskoristiti u jednosatnoj šetnji centrom Vukovara gdje smo vidjeli kako se jezgra grada polako obnavlja, kako se, unatoč strašnim i dugotrajnim ratnim posljedicama,  u Vukovaru gradi novi život.

Nakon kratke vožnje autobusom, posjetili smo Ovčaru gdje se nalazila masovna grobnica ubijenih ranjenika dovezenih iz vukovarske bolnice. Suosjećajući s patnjama obitelji poginulih i nestalih,  posjetili smo i groblje na kojem su nas zapaljene svijeće, ostala vjerska obilježja, a nadasve vječna vatra koja je svijetlila u središtu križa za sve žrtve Domovinskog rata, upozoravale kako se takva stradanja ljudi nikada ne smiju zaboraviti.

Pri povratku kući zastali smo fotografijom ovjekovječiti i vodotoranj, sa 600 granata pogođen, simbol stradanja i otpora  grada. Sve te građevine ostavile su snažan dojam na nas te smo se pomalo tužni zbog svega viđenog, ali vrlo ponosni na hrvatske branitelje i Grad Heroja u ranim večernjim satima vratili kući.

                                                                                                                  Učenici 8.c razreda

Za web pripremili: Novinarska grupa

Voditeljica: Sanela Jurić, prof.

Foto: Irena Radošić, prof; Rene Kumić, 8.c