U petak, 18. listopada 2019., svanuo je prekrasan sunčan dan, pravo ''bablje ljeto''. Dakako da nam je to puno značilo jer smo s nestrpljenjem iščekivali izlet u Osijek. Kad je zvono označilo kraj nastave, učenici 5., 6. i 8. razreda okupili su se ispred škole spremni za novu avanturu. Autobus je malo kasnio i malo smo se unervozili, no nije to bio loš znak jer je sve ostalo bilo ''kao po špagici''.

Malo truckanja do Osijeka i prva postaja kino Urania u centru Osijeka. Malo smo prošetali prekrasnim Sakuntala parkom  i uputili se u kino. Naravno da smo navalili na kupnju grickalica i sokova dok je učiteljica Ivana rješavala ulaznice, a učiteljica Kristina upućivala učenike u dvoranu ili toalet. Na programu je bio film Putovanje jednog psa (A Dog's Journey), zaista odličan, preporučamo ga svakome. Izmjenjivale su se suze i smijeh, a dojmova puna torba.

Sljedeći na repertoaru bio je ručak u restoranu Makedonka u Donjem gradu. Konobari su letjeli po restoranu u želji da nam udovolje jer, naravno, zadovoljan gost je najbolja reklama. Nakon ručka neki su još imali mjesta i za sladoled u obližnjoj slastičarnici. Na našu sreću nikome nije pozlilo u autobusu.

Zatim je uslijedilo nešto neobično jer neki nisu imali pojma što ih očekuje u Azilu u Nemetinu. Prvo smo se fotkali ispred Azila, mjesta za napuštene pse, a zatim donirali hranu koju smo skupili odrekavši se nekog slatkiša. Poslušali smo kratko predavanje o Azilu i aktivnostima koje provode te načinu postupanja sa psima: od hranjenja, čišćenja boksova i šetanja pasa. Krenuli smo u obilazak i vidjeli mnogo različitih vrsta i uzrasta pasa, a lavež svih znatiželjnih bića u kavezima odjekivao je prostorom. Nije baš ni lijepo mirisalo, ali što sad, svi smo bili nekad u zoološkom vrtu ili na seoskom gospodarstvu. A onda, ko' grom iz vedra neba, rekoše da  ćemo mi šetati pse! Iskreno, to nam baš i nije bilo u planu! No, bio je to izvanredan osjećaj sreće kako za pse, tako i za nas. Točno je što kažu da i tebe razveseli kad učiniš dobro djelo za drugoga, čak i ako su to životinje.

Kako to obično biva, sve  se skupa  poprilično odužilo pa  smo se zadržali više od planiranog. Vidno umorni i s novim iskustvima krenuli smo kući. Najvažnije je da smo naučili puno o nenasilju i odgovornom ponašanju prema životinjama te koliko je važno imati dom i nekoga tko te voli!

Ovo su neki od dojmova učiteljice koja je pokušala, barem na jedan dan, promatrati svijet kroz oči učenika u Školi za život!