Svetac, koji je mučeničku smrt podnio u Jeruzalemu 14. studenog 1391. godine zajedno s još trojicom franjevaca, rodom je iz Šibenika gdje se rodio oko 1340. godine.

Sveti Nikola prvo je bio misionar u susjednoj Bosni, no nakon 12 godina "borbe" sa Saracenima, odlučio je otići u Svetu Zemlju kako bi obraćao nevjernike na kršćanstvo. Zajedno s ostalom braćom otišao je kod islamskog vjerskog službenika, kadije, ne bi li prvo njega obratio. Ljutiti kadija zaprijetio je Nikoli i franjevcima smrću ako nastave s propovijedanjem, što je kasnije i ispunio.

Sva četvorica podnijela su mučeničku smrt u Jeruzalemu pred Vratima Jafe. Izvršenju smrtne kazne bio je nazočan i fra Gerard Chelvet, gvardijan samostana sv. Spasa na Sionu. On je s fra Martinom Šibenčaninom opisao njihovu mučeničku smrt i izvješća poslao u Vatikan, Leipzig i Šibenik.

Godine 1889. Nikola je postao blažen, a 21. lipnja 1970. proglašen je prvim hrvatskim svecem. Sv. Nikoli Taveliću podignute su crkve i oltari u domovini i po svim kontinentima, a pisci i umjetnici ovjekovječili su njegov lik kroz kipove, slike, književna i glazbena djela.

Godine 1937., hrvatski katolici podigli su mu oltar u Jeruzalemu unutar češke kapelice na obronku Maslinske gore.

Crkveni god – sv. Mise

07.00 – vlč. Marko Peulić, župnik

08.30 – vlč. Branimir Mađarac

10.30 – vlč. Pavo Mađarević

18.00 – vlč. Marko Peulić, župnik