Za ostvarivanje projekta pobrinuli su se razrednici Mladen Oršolić (5.a), Antun Oršolić (5.b), Drago Trojan (6.a) i Željko Vrabec (6.b),  uz učiteljice hrvatskoga jezika Radojku Matić ( 5.ab) i Ružu Mikić (6.ab).
Dolaskom u Slavonski Brod dočekali su nas turistički vodiči koji su nam predstavili kulturne i povijesne znamenitosti grada. Na početku smo posjetili Tvrđavu i s bedema, na kojima je top, upoznali  njenu gradnju i ulogu u obrani grada. U samoj tvrđavi smješten je zatvor. Svima nam je bilo jezivo gledati prikaze mučenja zatvorenika i samicu u kojoj su boravili. Bilo je toliko strašno da je Antonio T. rekao: ''Hvala Bogu pa se nisam tada rodio i živio u to doba.'' Obišli smo i ljekarnu gdje je pružana prva pomoć i liječenje ranjenika u ratu. Oduševili smo se Muzejem tambure. Ima mnogo fotografija tamburaških orkestara i izvođača, ali i svih vrsta tambura. Vodič nam je pokazao kako se pravi tambura. U jednim od zborova toga doba pjevala su i djeca Ivane Brlić – Mažuranić. Drago nam je bilo vidjeti i čuti da su među poznatim tamburašima i županjski umjetnici na tamburi.
Posjet je nastavljen posjetom Spomen –domu Dragutina Tadijanovića. On je naš najveći pjesnik koji je umro u 102.godini, a svoju je  ostvaštinu darovao Slavonskom Brodu.

Spomen –dom je smješten u prizemlju Palače Horvat i uređem je po uzoru na pjesnikov stan u Zagrebu. U sobama smo vidjeli mnogo knjiga. Ima ih oko 10 000. Divili smo se umjeničkim predmetima,slikama, stolici od stogodišnjeg hrasta koji je grad Slavonski Brod darovao pjesniku za stoti rođendan. Vidjeli smo pjesnikov krevet, ormare, vitrine, stari pisaći stroj na kojemu je pisao svoje pjesme, ali i mnogo rukopisa. Imao je jako lijep rukopis.Pjesnik je sve zapisivao i uredno vodio. Čuvao je ulaznice, karte, pisma,  fotografije koje je posebno opisao gdje su i kada nastale, tko je na njima i kojom prigodom. Vidjeli smo mnoga priznanja i odlikovanja, između mnogih i Goranov vijenac. Čuli smo zanimljivosti iz njegova života, a na kraju smo  uspješno odgovarali na pitanja koja su nam bila postavljena. Zatim smo se uputili do franjevačkog samostana u kojemu je soba Dragutina Tadijanovića dok se školovao. Bila je to skromna, ali uredna sobica u kojoj je vrijedno učio sve osim matematike. Doznali smo da  je u osnovnoj školi dnevno pješačio 14 kilometara.

Uz obalu Save uređena je lijepa šetnica. Na njoj smo zatekli zamišljenog Potjeha kojega opsjedaju bjesovi. Svi smo se prisjetili priče kako je Potjeh tražio istinu. Na Korzu smo stigli u pravu bajku.Čekao  nas je majstor Mrkonja i šegrt Hlapić u svojoj postolarskoj radionici na otvorenom. Slušali smo razgovor između majstora Mrkonje i Hlapića. Bili su jako uvjerljivi. Mrkonja je uočio da bi i nekima od nas trebalo popraviti obuću, ali Hlapić se mučio s čizmicama. Majstor nam je ponudio da pomognemo Hlapiću popravljati cipele. Odmah smo se prihvatili posla. Zaključili smo da nije lako držati čekić i čavliće.

Turistička zajednica počastila nas je kolačem u slastičarnici na Korzu, a potom je uslijedilo zajedničko fotografiranje s predstavnicima grada te obilazak zabavnih sadržaja u gradu. Mnogi od nas poželjeli su da i Županja ima klizalište kao u Brodu. Nakon zajedničkog objeda obišli smo i Coloseum kako bismo doživjeli adventsko uređenje i kupili poneku sitnicu.
S veseljem smo se vratili kući, a kad sredimo dojmove i pogledamo fotografije, moći ćemo samo reći: isplatilo se!

                                                                  Lara Lenić i Patricija Kobaš 5.a