Upravitelj šumarije, gospodin Krunoslav Božičević, Diegov tata, u pratnji svoja dva suradnika Elvisa i Damira, proveo nas je Lovištem. Već na polasku, na krškom puteljku pratili smo tragove jelena lopatara i srni, lovnih životinja Ubaša, upoznali pojilišta, hranilišta i čeke za životinje.

Putem smo punim plućima udisali opojne mirise smilja, lovora, kadulje, koromača, metvice i dr. biljaka travnjaka uz primorsku vazdazelenu šumu. O svakoj smo biljci doznali latinsko i pučko ime, pomirisali je, opipali i fotografirali te po jedan primjerak (uz dopuštenje) spremili za razredni herbarij. Naučili smo da su sve te spomenute biljke ujedno i ljekovite te ih možemo koristiti u svakodnevnom životu. Naučili smo puno o makiji, grmovima i vrstama drveća Saznali smo kako se prati život i odumiranje šuma u Ubašu kao globalne akcije zaštite iste.

Put nas je doveo do rta Ubaš, a pred nama se kao div ukazalo more uzburkano jugom čiju smo snagu i vlagu osjetili na našim licima,a neki i na odjeći. Tako smo “upoznali“ i vjetar Istarske županije.

Skupili smo po kojeg puža, priljepka, račića. Našli smo puno naplavina za izraditi kakvu skulpturu ili instalaciju. Slušali smo te divne morske orgulje koje su nas mislima odvele u neku podmorsku bajku.

Šetali smo, trčali, hodali, a naposljetku i odmjerili snage u elementarnim igrama i skupljanju klipova kukuruza koje su nam ostavili jeleni.

Napunili smo se mirisa, energije i ljepote koja je skrivena i zaštićena u ovom malom raju. Bili bismo sretni kad bi još puno novih generacija moglo učiti u ovoj oazi suživota čovjeka, biljaka i životinja.

Zahvaljujemo se na trudu i zalaganju svih!

                                                                                Lorena, Nagua i Dilana