U vrijeme našeg ručka barba Elvio je sve te gljive pažljivo sortirao u školskom holu, klasificirao ih i posložio na stolove. Naše predavanje o gljivama moglo je početi!!!

Saznali smo da je barba Elvio počeo brati gljive još kao mali dječačić zajedno sa svojim djedom. Kako je odrastao, životne obveze, posao, na neko su ga vrijeme odvojili od te njegove dječačke ljubavi...Ali, jednoga se dana ponovo vratio šumi, livadi, svijetu gljiva i dan danas uči o njima i uživa u tome...

Ma on vam je prava mala gljivarska enciklopedija.

Ispričao nam je gdje i kako gljive rastu, kako se razmnožavaju, koji su dijelovi gljive, koliko poznatih vrsti ima na svijetu i još puno, punooo toga...

Naravno da smo mi za njega imali još tisuću pitanja na koja je on strpljivo i studiozno odgovarao. A onda je slijedio vođeni razgled gljiva. Bilo je tu: sunčanica, vrganja, slinavki, martinčica, krasnica, mliječnica, panjevčica, ludara, pupavki...baš svega...

Mirisali smo, gledali, dodirivali...Pokušali smo što bolje upiti sve informacije koje smo dobili. Jer tko zna, možda jednoga dana i netko od nas postane vrsni gljivar, poput barba Elvia.

Naše jednosatno druženje proletjelo je u trenu...Tako to uvijek biva kad si u dobrom društvu.

Puni pozitivnih dojmova, puni novih znanja i spoznaja, oprostili smo se od našeg predavača i od naše male izložbe gljiva.

A sada zahvale...

Hvala Produženkaši, mame i tate, bake i djedovi, što ste bili tako vrijedni u prikupljanju gljiva...Vaše učiteljice jako su ponosne na vas!

Hvala Petru Basaniću na ideji, prijedlogu i pomoći u realizaciji naše male gljivarske izložbe.

I na kraju veliko, VELIKOOO hvala Elviu Basaniću na dobroj volji, na trudu, na strpljenju i na predivnom predavanju o tom šumskom, livadnom bogatstvu – gljivama...

I na našoj prvoj maloj velikoj izložbi u Produženom boravku.

Mi učiteljice dajemo Vam čistu peticu!!!

Veselimo se ponovnom susretu...                              

                           učiteljice PB: Adriana, Ema, Marijana i Nensi